Statistike o prisilnim brakovima maloljetnica, pa čak i njihovoj prodaji, ukazuju na to da je situacija u Bosni i Hercegovini alarmantna. Većinom se radi o siromašnim zajednicama ili zajednicama koje žive na rubu ili onima koje su na neki način diskriminirane, koje nisu integrirane u društvu. O ovom društvenom problemu u emisiji Novi dan govorile su Aleksandra Marin Diklić iz Institucije ombudsmana za ljudska prava BiH i Mirsada Bajramović, stručnjakinja za zaštitu djece iz Tuzle.
Nedavne tragedije, poput napada u osnovnoj školi u Zagrebu, kao i incidenti na području Unsko-sanskog kantona, ponovno su otvorile pitanje maloljetničke delikvencije i odgovora društva na ovakve ekstremne pojave. U kontekstu ovih događaja, Aleksandra Marin Diklić iz Institucije ombudsmana za ljudska prava BiH ističe kako se reakcije institucija uglavnom svode na izražavanje zabrinutosti i obećanja, ali da konkretne promjene nisu dovoljno prisutne u svakodnevnoj zaštiti prava djece.
“Ja nažalost moram reći da prava djece nisu prioritet našim nadležnima. Ima pomaka. Ne možemo reći da se u posljednjih 15 godina ništa nije promijenilo. Ima tu pomaka. Međutim, mi kao sistem uvijek kaskamo. Znači, tek kad se dogode ovakve stvari, mi tražimo rješenja”, kaže Aleksandra.
Jedan od gorućih problema koji zahtijeva hitnu reakciju je fenomen maloljetničkih brakova, koji, unatoč predrasudama, nisu ograničeni samo na romsku populaciju, već su prisutni u svim društvenim slojevima, posebno među socijalno ugroženim porodicama.
“Maloljetnički brakovi su jedni od najtežih oblika ugrožavanja prava djeteta, posebno kada su u pitanju djevojčice. Ovi brakovi gotovo uvijek vode do napuštanja škole, socijalne izolacije i mentalnih problema”, ističe Mirsada Bajramović, stručnjakinja za zaštitu djece iz Tuzle.
Posljedice su, prema njenim riječima, duboko destruktivne. Djevojčice koje stupaju u maloljetničke brakove suočavaju se s fizičkim, emocionalnim i seksualnim nasiljem, a rane trudnoće mogu dovesti do ozbiljnih zdravstvenih komplikacija, uključujući prijevremeni porođaj ili smrt majke i novorođenčeta.
“Sociološki, psihološki i zdravstveni problemi koje uzrokuje ovaj fenomen dugoročno stvaraju ne samo fizičku, nego i društvenu i mentalnu štetu djevojčicama”, dodaje Mirsada.
Iako BiH ima zakonske okvire koji jasno nalažu da brak može sklopiti samo punoljetna osoba, postoje izuzeci koji omogućavaju da djeca od 16 godina mogu stupiti u brak uz odobrenje suda.
“Međutim, trebamo naglasiti da mi već godinama apsolutno ništa ne poduzimamo po pitanju poštivanja preporuke Komiteta UN-a za prava djeteta koji je jasno u BiH ustvari naložio da ukine svaki izuzetak koji se tiče mogućnosti sklapanja braka ispod 18 godina”, ističe Mirsada.
Sive brojke koje kriju strašne realnosti
U BiH, zakonodavni okviri koji reguliraju maloljetničke brakove jednaki su u svim entitetima i Brčko distriktu, kaže Aleksandra.
Iako zakoni omogućavaju sklapanje braka za maloljetne osobe od 16 godina, sa strogim uvjetima, ovaj pravni okvir ne sprječava alarmantne pojave vezane uz trgovinu ljudima i prisilne brakove, upozoravaju stručnjaci.
“Zakon o vanparničnom postupku jasno određuje da, iako postoji mogućnost sklapanja braka za osobe koje su navršile 16 godina, to mora biti opravdano i mora postojati mišljenje nadležnih institucija”, objašnjava Aleksandra.
Napominje da uprkos tome što postoje zakonske garancije koje nastoje zaštititi djecu od negativnih posljedica maloljetničkih brakova, u praksi često dolazi do suočavanja s velikim brojem slučajeva koji se ne pojavljuju u službenim statistikama, tzv. “sivim brojkama”.
“Kroz istraživanje koje smo proveli 2022. godine, nismo imali alarmantne cifre, ali problem je u tome što su ove pojave često skrivene, a djeca koja završavaju u takvim brakovima najčešće dolaze iz socijalno ugroženih porodica”, naglašava Aleksandra.
Ova djeca često nemaju adekvatnu podršku sistema ili svoje zajednice, zbog čega postaju meta manipulacija i eksploatacije.
Posebno zabrinjavajuće su situacije kada se maloljetnički brakovi koriste kao način trgovine ljudima, gdje roditelji ili posrednici prodaju djevojčice za radnu ili seksualnu eksploataciju.
“Ove pojave nisu karakteristične samo za romsku populaciju, već su prisutne i u drugim društvenim grupama. Djevojčice su najugroženije i najčešće postaju žrtve nasilja i eksploatacije kroz prisilne brakove”, upozorava Aleksandra.
Jedan od alarmantnih slučajeva koji je nedavno prijavljen dolazi iz Tuzle, gdje je djevojčica od 13 godina rodila u bolnici, a da nadležni nisu prijavili ovaj slučaj.
“To su te crne brojke, to je zaista ekstremno kršenje prava djeteta ako imate negdje djevojčicu sa 13 godina koja je rodila i pritom u bolnici, a to niko iz bolnice ne prijavi. Znači to je zaista negdje alarmantno i tu je problem. Možda nije toliki problem što zakonodavac daje mogućnost da se zaključi brak pod nekim vanrednim okolnostima i o tome odlučuje sud koji mora uzeti u obzir sve okolnosti i tako dalje u odnosu. Ovo je klasična trgovina ljudima, ekstremno kršenje prava djeteta”, kaže Aleksandra.
Situacija je još ozbiljnija jer u zakonodavnom okruženju BiH, maloljetnički brakovi često nisu prepoznati kao oblik trgovine ljudima ili seksualnog zlostavljanja.
Za ilustraciju, organizacija “Zemlja djece” ove godine bilježi dva slučaja prodaje djevojčica kroz tzv. maloljetničke brakove. Ove djevojčice, često iz socijalno ugroženih porodica, postaju žrtve eksploatacije kroz radnu i seksualnu trgovinu. U krivičnom zakonodavstvu Federacije BiH, međutim, ugovoreni ili prinudni brakovi još uvijek nisu prepoznati kao kaznena djela trgovine ljudima.
“Roditelji su upravo ti koji najčešće koriste maloljetnički brak kao način za vrbovanje djevojčica za eksploataciju, za druge oblike eksploatacije, kao što su radna eksploatacija, prisilno prosjačenje ili seksualna eksploatacija. Ali naravno, maloljetnički brak jeste upravo jedan od oblika trgovine ljudima. Zabrinjavajuće je, naprimjer, da vi u krivičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine, čije izmene i dopune u formi prijedloga će se naći na januarskoj sjednici Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, zapravo ne sadrže izmjene i dopune krivičnog djela trgovine ljudima, jer u biću tog krivičnog djela, naprimjer, ugovoren ili prinudni brak nije prepoznat kao jedan od načina eksploatacije djece i samim tim i trgovine ljudima. Zato imamo slučajeve da se prodaja djevojčica često od strane tužilaštva kvalificira kao krivično djelo zanemarivanje ili zapuštanje djeteta ili maloljetnika, a ono upravo postoji kada jedan od roditelja iskoristi ljubav, potiče dijete na određeno ponašanje koje je društveno negativno, a sa druge strane također evo imate i situacije da se takvo djelo kvalificira kao izvanbračna zajednica sa maloljetnikom“, pojašnjava Mirsada.
Dodaje da roditelji koji prodaju svoje kćerke često suočavaju s blagim kaznama, poput uslovnih osuda, što znači da djevojčice opet bivaju vraćene u visoki rizik od ponovnih zlostavljanja.
