Ono što doprinosi narušavanju zdravlja i izaziva respiratorne infekcije je povećana zagađenost. Kakav zrak udišemo? Čija je to briga, možemo li i u kojoj mjeri uticati na to? O ovome smo u Rezimeu razgovarali sa Džemilom Agić, direktoricom Centra za ekologiju i energiju i Martinom Taisom, fizičarem i stručnjakom za kvalitetu zraka.
Džemila Agić kaže da se u Tuzli i okolini već desetak dana pokazuje da su povećane koncentracije zagađujućih materija.
“To zavisi od dana, kakva je temperatura, koliko imamo strujanje vjetra. Svakako imamo povećane emisije i u kontinuitetu i visoke koncentracije zagađujućih materija. Bilo je dana u zadnjih 10 dana kada se nije moglo izaći da se hoda, svi su znali da imamo problem i da je teško živjeti.”
Martin Tais pojašnjava da se koncentracije zagađujućih materija mjere već skoro 50 godina.
“Meni je žao što se samo mjeri, a ništa se ne radi. Stanice trebaju da nam budu podaci kako da napravimo strategiju. Šezdesetih smo bili zagađeniji što se tiče sumpor-dioksida i prašine u Sarajevu, ali smo imali čovjeka vizionara, gospodina Emerika Bluma, gradonačelnika koji je ocijenio, uzeo je kredit preko 200-300 miliona dolara i uložio u dovođenje gasa. Mi smo prije od uglja stvarno probleme imali itekakve. Imamo i sada, ali prije ne možete zamisliti. Danas, stranci nam donose te stvari, ali mi nemamo ljude vizionare kako riješiti to.”
Agić navodi da je Grad Tuzla od 2019. krenuo sa programima sufansiranja prelaska na druge energente i utopljavanje objekata. “Trebalo je vremena građanima da se priviknu na takvu mogućnost. I na kantonalnom nivou ima slična inicijativa gdje sufinansiraju napuštanje uglja, međutim to sve nije dovoljno. Monitoring kvaliteta zraka pokazuje da je to stvarno malo. Trebale bi ovakve inicijative da se povećaju. Trebaju nam hrabri ljudi, vizionari koji bi sebi postavili cilj da spase građane ovih sredina. I svakako više edukacije građana.”
Na pitanje postoji li rješenje za zagađene sredine, Tais odgovara: “Postoji rješenje. Sarajevo je jedan veliki prirodni problem. Ima kotlinu. Mi smo planinski grad. Kad se javlja zimi temperaturna inverzija sve što zagadimo ide gore. Sarajevo zimi bude najzagađeniji grad na svijetu. Ne zagađuje to niko s vana. 40% zagađenja Sarajeva čine ložišta, 30% saobraćaj. Mi smo napravili kantonalni plan za Sarajevo, ali rijetko je šta implementirano. Energetska efikasnost je dobra, ali to nije lijek. To je palijativna njega. Suština je izbaciti zagađivače iz sredina. Nama su sumpor-dioksid i prašina problem i bio sam podrška izgradnji Bloka 7. U Sarajevu je suština postepeno izbaciti ugljeve. Ne možete zabraniti narodu da loži, da se grije, ali možete koristiti peći na ugalj. To su vrlo dobre stvari, do 80% možete smanjiti zagađivanje. Nijedna vlada nema viziju, u Sarajevu to fali. Mora se narodu jednom reći šta će biti i kako će biti, ali to niko ne govori.”
Agaić ističe da su građani Tuzle pokazali da su spremni da se mijenjaju, da napuštaju ugljeve.
Kao tri konkretne mjere koje bi predložio da ima tu mogućnost, Tais izdvaja: “Napraviti strategiju, odnosno viziju kako izbaciti čvrsta goriva i pomoći ljudima da zamijene peći. I pelet je problem Sarajeva jer pelet praši. Ali pelet se može napraviti za svaku mjesnu zajednicu ili više naselje jedna mala toplana na pelet. Pelet je veći zagađivač, stranci su to dokazali. Ima rješenja, ali vizija, strategija, planovi kako. Druga je saobraćaj ubrzati kroz grad. Javni gradski prevoz uraditi što bolje, što više.”
Dodaje da je stanogradnja vrlo doprinijela zagađenju centralnih dijelova grada jer visoke zgrade blokiraju protok vjetra.
Agić naglašava da je problem toliko veliki da ga je nemoguće riješiti pričajući u zimskom periodu.
“Ovo je samo momenat kada se pokazuje da postoji problem i da ga još uvijek nismo riješili.”
federalna.ba
