Većina kućanskih namirnica blago je poskupjela u Bosni i Hercegovini u posljednjih godinu dana, pa je tako, prema zvaničnim statističkim podacima, zabilježeno povećanje prosječnih cijena hljeba, riže, tvrdokornog sira, banana, jabuka, crnog luka, ali i drugih proizvoda i usluga.
Prosječna cijena riže, prvog proizvoda čije cijene prati Agencija za statistiku BiH, je decembra 2017. godine iznosila 2,8 KM po kilogramu, da bi u julu 2018. godine porasla na 2,9 KM. Trend rasta je nastavljen tokom 2019. godine, pa je u julu prosječna cijena riže po kilogramu iznosila 3,0 KM.
Prosječna cijena hljeba od pšeničnog brašna je jula 2018. koštala 2,1 KM po kilogramu, da bi u julu 2019. bila 2,2 KM po kilogramu. Prosječna potrošačka cijena meda po kilogramu je, u istom periodu, porasla sa 16,7 na 16,8 KM. Kilogram banana je koštao 1,8 KM, da bi cijena porasla na 2,1 KM.
Krajem 2017. godine je prosječna cijena kilograma junetine bez kosti koštala 12,7 KM. U julu 2018. godine je kilogram junetine bez kosti koštao 13,1 KM, a u julu 2019. godine 13,3 KM.
Euro dizel je u julu 2018. godine koštao 2,2 KM po litru, a u julu 2019. godine 2,3 KM po litru. Cijena zemnog plina je u istom periodu porasla sa 0,7 KM po metru kubnom na 0,8 KM.
Očekuje se da će trend rasta cijena, kako namirnica tako i ostalih proizvoda i usluga, nastaviti blago rasti i u narednom periodu.
Gordana Bulić, predsjednica Udruženja za zaštitu potrošača Tuzlanskog kantona, objašnjava za Klix.ba da u okviru blage inflacije, od 3-4 posto godišnje, rastu cijene proizvoda.
“Svake godine je naša potrošačka korpa manja za 3-4 posto, za istu cijenu, budući da plate i primanja nisu rasle u istoj proporciji”, kazala je Bulić.
Napominje da rast cijena namirnica nije veliki i da postoje sezonske oscilacije u cijenama određenih proizvoda.
“Cijena brašna u ovom periodu raste, a kad žetva prođe i kad pšenica odleži ponuda brašna bude bolja i cijene počnu padati. Tako je sa svim berzanskim robama koje se čuvaju u velikim silosima”, kazala je ona.
Prema njenim riječima, boji se da ne dođe do zatvaranja tržišta i gušenja konkurencije, što inače garantuje snošljive cijene i ponudu.
“Spajanje firmi ili preveliko stvaranje monopolskih struktura može dovesti do poremećaja na tržištu, kao što imamo slučaj u prodaji naftnih proizvoda. Veliki distributeri utječu na male, pa imamo slučaj da cijene na svjetskom tržištu padaju, a da su kod nas zabetonirane ili da rastu”, rekla je Bulić.
