Navijači Zrinjskog okrenuli leđa za vrijeme intoniranja himne Situacija u Bosni i Hercegovini odavno je daleko od zadovoljavajuće.
Da je tako svjedoče poražavajući podaci, osim što građani u velikom broju odlaze iz naše zemlje, mnogi se odriču i državljanstva.
Zahtjev za prestanak državljanstva BiH odricanjem može se podnijeti u sjedištu Ministarstva civilnih poslova BiH u Sektoru za državljanstvo i putne isprave. Samo u prvih šest mjeseci ove godine, državljanstva su se odrekle 1.354 osobe.
Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i izbjeglice u Bosni i Hercegovini (UZOPI) ispričala je kako je slučajno svjedočila grupi mladih ljudi koji su došli da se odreknu bh. državljanstva.
Ja sam lično bila u Vijeću ministara BiH povodom nekog drugog sastanka i vidjela sam da je velika grupa mladih došla iz nekih gradova BiH. Mislila sam da dolaze na razgovor za radno mjesto, međutim oni su došli da se odreknu državljanstva i pri tome su morali platiti 800 KM za odricanje od državljanstva. Ono što je sarkastično i tužno da mi imamo stavku u Vijeću ministara koja glasi „prihodi od odricanja bh građana od državljanstva“, pa to je strašno“, priča Zukić za Bosnainfo.
Kako je i potvrdila Zukić, taksa za odricanje državljanstva je 800 KM, dok je taj iznos u zemljama u regiji 200 KM. Ukoliko se vrši putem diplomatsko konzularne mreže BiH u inostranstvu plaća se još i konzularna taksa.
Iako se uvijek traže razlozi u postupku odricanja od bh. državljanstva, stranke nisu dužne da kažu druge razloge osim činjenice da već posjeduju ili im je zagarantovano sticanje državljanstva druge države.
Prema mojim saznanjima 90.000 ljudi se odreklo bh. državljanstva, a istovremeno zemlje zbog kojih su se naši ljudi odrekli svog državljanstva, potpisuju sa BiH bilateralne sporazume da bi se na taj način dalo da ljudi ponovo nekad mogu vratiti svoje državljanstvo, ali to je tolika procedura.
Da bi neko vratio svoje autohtono državljanstvo prolazi mnogo teže nego stranac koji dolazi u BiH.
Tu je procedura da mora živjeti pet godina u BiH, da na osnovu te potvrde može dobiti državljanstvo svoje zemlje koje se odrekao i to ne zato što je htio, nego zato što je morao“, ističe Zukić.
S druge strane u Bosni i Hercegovini ima i migranata koji traže državljanstvo.
Za migrante je drugačije, to je posebno, primjenjuje se načelo supsidijarnosti da mogu dobiti boravak i da mogu živjeti ovdje. Omogućavaju im se neka dva roka, dakle ponude im se, ali uglavnom dobiju i u tom slučaju se mogu zaposliti. A sad kad poslodavac traži direktno radnike iz zemalja Azijski, nisam sigurna kako ide ta procedura. Ali mislim da to nekako odma ide, vidjeli smo kad nam se pruga radila, više je bilo stranaca nego naših radnika“, govori Zukić.
Konstatuje poražavajuću činjenicu kako godinama ukazuju na probleme da ljudi odlaze, odriču se državljanstva, a vlast ne poduzima ništa da to spriječi.
Moram istaći da niko, prvo vlast, pa akademska zajednica se ne bavi rješenjem ovog problema, svi samo pitaju o broju odlazaka, pa svaki broj je čovjek, sudbina, da se na vrijeme reagovalo, možda ne bi imali ovakvo stanje. Narod odlazi samovoljno, pita li se iko ko ih je otjerao, šta je razlog?
Ja sam prisustvovala kada odlaze ljudi u Bihaću, toliko autobusa je bilo za Austriju, to je tako bolno bilo vidjeti, ko’ da idu u rat. Najgore je što smo spali na to da se samo piše i konstatuje, nema da nadležni nešto poduzmu. Mi iz nevladinih organizacija sve serviramo i konstatujemo stanje, radimo to godinama, novinari su nas podržali, hvala vam i treba da se piše, ali nama se niko od vlasti nije javio.
S treće strane imamo i problem što se ljudi ne odjave sa adresa, neko je prijavljen da je u Kalesiji, a živi u Francuskoj i ostvaruje sva prava.
Ma mislim, toliko je toga, ali evo mi se trudimo da bar što je do nas uradimo, pomognemo ljudima, razgovaramo s njima i nađemo neki način da ljudi ostaju u Bosni i Hercegovini i žive od svog rada, a dalje je na državi“, poručuje Zukić.
