U Hrvatskoj je gotovo 20 posto stanovnika na granici siromaštva, a mnogi od njih će, upozoravaju ekonomski analitičari, poskupljenjem plina i ostalih biti gurnuti preko te granice.
Plinska sezona grijanja u Hrvatskoj završava svake godine posljednjeg dana u ožujku i 1. travnja na snagu stupaju nove cijene prirodnog plina za gotovo 650.000 kućanstva, uglavnom u sjevernoj i istočnoj Hrvatskoj koje su najviše plinificirane. To je uhodani psihološki trik, jer je od travnja do studenoga potrošnja plina zanemariva, pa se eventualna poskupljenja do sljedeće sezone grijanja dočekaju “bezbolnije”.
Ove godine se s posebnim strahom, koji ovdašnji mediji s pravom pumpaju već danima, iščekuje vjerojatno najveće poskupljenje prirodnog plina u posljednjih desetak godina.
Nije tako samo ovdje, cijela je Europa suočena s naglim i gotovo neobuzdanim rastom cijena energenata. Nafta ide prema 120 dolara po barelu, a možda i više, cijena megavatsata (MWh) električne energije na europskom tržištu je oko 350 eura, a cijena prirodnog plina oko 140 eura po megavatsatu. To su vrlo visoke cijene, naročito prirodnog plina čija je nabavna cijena narasla za nevjerojatnih 250 posto.
Cijene će rasti, plina će biti
Energetski stručnjaci tumače to nizom međusobno isprepletenih uzroka, ne samo (geo)političkim natezanjem Europe i Rusije oko plinovoda “Sjeverni tok 2” koji prvi pada na pamet. Riječ je i o velikoj potražnji za plinom na azijskom tržištu nakon pandemijskih lockdowna, niskim razinama zaliha plina u europskim skladištima te smanjenim ulaganjima u nova nalazišta plina.
Hrvatska je specifična po tome što je ne tako davno iz vlastite proizvodnje prirodnog plina pokrivala čak 90 posto svojih potreba, a danas je osuđena na kupovinu dvije trećine potrebnih količina te je itekako ovisna o kretanjima na tržištu. U takvim okolnostima Hrvatska je dočekala ovu plinsku sezonu u kojoj je situacija eskalirala čim je zima jače pokazala zube.
Opskrbljivači plinom u Hrvatskoj u nevolji su zbog ogromnog poskupljenja na europskom tržištu, pa je Udruženje distributera i opskrbljivača plinom u dopisu Ministarstvu gospodarstva i Hrvatskoj energetskoj regulatornoj agenciji, koja formira cijenu prirodnog plina, upozorili da im prijete ukupni gubici od gotovo milijardu kuna, a nekima vjerojatno i propast, ako njihove troškove ne bude pratilo i povećanje cijena. Stoga bi, kažu, poskupljenje prirodnog plina za krajnje potrošače moglo biti između 59 i 86 posto. Za industrijske potrošače plin je ionako već poskupio.
Riječ je o dramatičnom apelu koji je izazvao pravu uzbunu. Da je situacija s plinom ozbiljna kazao je i predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin Dalibor Pudić istaknuvši da na tržištu već desetak godina nije zabilježen takav skok cijena – s prosječnih 15 do 30 eura na 160 eura za megavatsat, što je gotovo osam puta više. Jedno je sigurno – poskupljenje plina je neminovno, samo je pitanje koliko će ono iznositi te hoće li i na koji način intervenirati država. S druge strane, stručnjaci umiruju građane tvrdeći da nestašica prirodnog plina ipak neće biti i da radijatori neće ostati hladni do kraja ove sezone grijanja.
Plin bi trebao poskupjeti 133 posto
Posljednjih dana mnogi se bave procjenama mogućeg rasta cijena plina te računanjem koliko bi to moglo koštati potrošače. Procjena je spomenutog Udruženja opskrbljivača i distributera plinom da će od 1. travnja prirodni plin poskupjeti sa sadašnjih prosječnih 19 eura za megavatsat na 44 eura, odnosno 133 posto. Prema nekim izračunima to bi, uz prosječnu godišnju potrošnju kućanstva od 11 MWh, bilo povećanje od oko 2.500 do 3.000 kuna (330 do 400 eura) godišnje.
Još bi to bilo donekle podnošljivo da inflacija u Hrvatskoj nije uzela maha još prošle godine. Cijena goriva je već na rekordnim razinama, a u međuvremenu su u trgovinama poskupjele gotovo sve potrepštine i prehrambeni proizvodi. Pravi udar očekuje se ove godine, a plin je samo jedna od stavki zbog koje će kućni budžeti silno trpjeti, jer će s najavljenim poskupljenjem plina i struje doći i novi val poskupljenja svega ostalog.
Na pitanje je li situacija sa skupim plinom usporediva sa skupom naftom te jesu li doba jeftine nafte i jeftinog plina iza nas, energetski stručnjak Igor Dekanić odgovora da “vjerojatno jesu, ali to još uvijek ne mora značiti da sigurno jest”.
“Svojedobno sam u svojoj knjizi Stoljeće nafte, prije skoro 20 godina, napisao da je došao kraj jeftine energije. Međutim, nakon toga je nafta ponovno pojeftinila iz političkih razloga, tako da i u ovom slučaju može biti tako. No, tržište nafte ipak je drugačije od tržišta plina. Tržište plina u većoj je mjeri nacionalno tržište i zato veću ulogu na njemu imaju opskrbljivači i institucije koje se bave reguliranjem cijena”, kazao je Dekanić.
Nikad slabije popunjena skladišta plina
Govoreći o uzrocima slabo popunjenih europskih skladišta plina i “podivljalih” cijena, Dekanić napominje da je teško reći što je u pozadini toga.
“Govorilo se da su početkom jeseni kapaciteti europskih plinskih skladišta bili popunjen samo 50 posto. A prema regulama energetske sigurnosti i pravilima Međunarodne agencije za energiju, ona uvijek moraju biti popunjena barem 90 posto. Zašto operatori nisu napunili skladišta, doista ne znam. Jesu li špekulirali ili su vjerovali meteorolozima koji su rekli da zima neće biti hladna… E, o tome se može jedino hipotetski govoriti”, kazao je.
Poskupljenje plina, ali i električne energije i naftnih derivata bit će snažan udar na standard građana Hrvatske u ovoj godini jer ta poskupljenja za sobom vežu i rast cijena drugih roba. Stoga su oči javnosti uprte prema Vladi koja na raspolaganju ima nekoliko instrumenata za ublažavanje socijalnih posljedica poskupljenja energenata.
Ministar gospodarstva Tomislav Ćorić dao je do znanja da zamrzavanje cijena neće biti opcija, barem ne dugoročna. Vlada bi mogla smanjiti PDV na prirodni plin koji sada iznosi maksimalnih 25 posto, ali to znači i odricanje od sigurnih i nemalih priljeva u državnu kasu. Ministar financija Zdravko Marić kazao je ovih dana da se ta opcija razmatra i da Vlada sprema “prvoaprilski” paket vezan uz poskupljenja.
Mnogi će biti gurnuti preko ruba siromaštva
Jedna od opcija je da na veleprodajnom tržištu jedan opskrbljivač nabavlja plin za sve lokalne opskrbljivače i prodaje im ga po reguliranoj, a ne tržišnoj cijeni. Međutim, Hrvatska je u procesu deregulacije tržišta plina i obvezala se Europskoj uniji na ukidanje tog modela. Jedna od opcija su i vaučeri za plaćanje režija namijenjeni socijalno najugroženijima. No, pitanje je što će biti s vojskom građana koji zasad nisu socijalno ugroženi, ali su blizu granice da to postanu. Mnoge od njih bi drastičan rast cijena lako mogao gurnuti preko tog ruba.
“Imamo niz alata na raspolaganju, bilo da su u pitanju određene mjere ili aktivnosti najvećega distributera – a to je Hrvatska elektroprivreda – koji također može poduzeti određene mjere, regulatori, a u konačnici i Vlada. Do trenutka kada to pitanje postane aktualno imat ćemo cijeli paket koji će olakšati, odnosno spriječiti veći udar na standard građana”, rekao je ovih dana hrvatski premijer Andrej Plenković.
Kava god bila, odluka je politička
Makroekonomist Ljubo Jurčić kaže da je to veliki problem i da Vlada ima nekoliko opcija, ali sve zahtijevaju političku odluku. U prvom redu, odluka o smanjenju PDV-a na prirodni plin.
“Vlada se može odreći poreznog prihoda na potrošnju plina, ali on će onda nedostajati pa će netko drugi biti terećen za taj prihod. Postavilo bi se pitanje je li to u redu i tko je dogovorio da se teret s plina prebaci na druge proizvode i potrošače. To je jedno političko pitanje. Drugo, ako idete zamrznuti ili smanjiti cijenu plina koji koriste uglavnom Zagreb i Slavonija, postavit će se pitanje štite li se samo Zagrepčani i Slavonci, a ne i građani ostalih dijelova Hrvatske. Treće, ako mijenjate strukture društvenih troškova i strukture cijene energenata, onda se postavlja pitanje tko bi takvu odluku donio”, kaže Jurčić.
Prema njegovim riječima, “postoji društveni konsenzus kroz odluke u Saboru i dogovor koliki će biti prihodi i rashodi državnog proračuna, a koji dijelom dolaze i od energenata”. Tada se, po Jurčiću, “de facto nesvjesno ili neslužbeno krši taj dogovor”.
“Četvrto, ako zamrznete cijene energenata, a inputi koje plaćaju distributeri i opskrbljivači rastu, tada se postavlja pitanje tko će im pokriti gubitak koji će nastati. U svakom slučaju, ako se vlada odluči za bilo koji aspekt kontrole cijena, mora se znati koliki će to biti društveni trošak i kako će se on rasporediti između građana. Na koncu, postoji i peto – pustiti da se cijena plina određuje prema tržišnim uvjetima, pa što bude”, ukazuje Jurčić.
Rješenje je u povećanju plaća
Prilikom jednog ranijeg poskupljenja prirodnog plina, Jurčić je kazao da umjesto svih tih državnih intervencija država treba osigurati povećanje plaća. Isto tvrdi i sada.
“U zemljama zapadne Europe kod povećanja cijene energenata nema nikakvog velikog socijalnog udara jer su tamo prosječni prihodi 40.000 eura po glavi stanovnika, dok su u Hrvatskoj oko 11.000 eura. Udio energenata u potrošnji Europljana je oko 10 posto, a u Hrvatskoj dvostruko veći. Ako je račun za plin veći 100 do 200 eura mjesečno, ne osjeća se isto na godišnjoj plaći od 10.000 eura, i onoj od 40.000 eura”, smatra Jurčić.
Dugoročno rješenje je, po njemu, da se “dođe do toga da poskupljenje ne bude značajniji udar na standard vlastitih građana – a taj udar neće biti velik ako građani imaju veće plaće”. “U zapadnim zemljama malo će im se smanjiti štednja, ali neće dovesti u opasnost njihov životni standard. Kod nas je obrnuto, jer ne gledamo kako povećati dohodak”, kaže Jurčić.
U Hrvatskoj je oko 20 posto stanovnika na granici siromaštva, a mnogi od njih će, kaže Jurčić, poskupljenjem plina i ostalih biti gurnuti preko te granice.
“Najbolje je rješenje politika dizanja dohodaka. To je uostalom i osnovni cilj ekonomije – da ljudi imaju što veće plaće pa ako jednoga dana i dođe do poskupljenja plina, čak i dvostrukog, da to onda značajno ne smanji raspoloživi dohodak građana”, kaže.
