Glasanje za novi saziv Vijeća ministara bit će veliki ispit za sve zastupnike državnog Parlamenta, a posebno za one iz Naše stranke koji sebe smatraju principijelnim i moralnim.
Svi oni koji su pratili političku scenu u Bosni i Hercegovini prethodnih godina znaju otprilike da se strankama na vlasti, između ostalog, zamjeralo i kadroviranje. Tačnije, stranke opozicije su redovno spočitavale strankama da su u bitne institucije i ministarstva imenovali ljude koji su nestručni, ali su zato stranački podobni i poslušni.
Tu je i famozna depolitizacija javnih preduzeća, koja je i obaveza BiH na putu ka Evropskoj uniji, s obzirom da je dio 14 prioriteta Evropske komisije.
S obzirom da su kritičari prethodne vlasti u Federaciji BiH dobili priliku formirati vlast, u najmanju ruku se očekivalo da ne rade isto ono za šta su kritikovali prethodnu vlast.
Prvi pik na draftu
No, prije nego je nova vlast uopšte i formirana, nova koalicija, koja je na početku bila Osmorka, a sada Četvorka, pokazala je da ne planira promijeniti ono za šta je druge kritikovala.
To su nam otkrili prijedlozi stranaka Trojke za ministre u Vijeću ministara BiH. Nekoliko je poteza koji ukazuju da SDP BiH, Naša stranka i Narod i pravda ne razmišljaju ništa drugačije od svojih prethodnika.
Iako su mjesecima potencirali priču, pa na kraju na tome temeljili i kampanje, da će, ukoliko budu imali priliku da preuzmu vlast, na ključne pozicije imenovati najkvalitetnije kadrove koje imaju, to se nije desilo.
A šta smo dobili u procesu formiranja vlasti?
Pa, saznali smo i to da su se državna ministarstva između stranaka Trojke dijelila po principu “pikova”.
Dakle, nešto poput NBA lige u košarci, gdje na draftu najtalentovanijeg igrača bira ekipa koja ima prvog pika.
Eh tako su i stranke Trojke umislile da se nalaze na NBA draftu i međusobno razdijelile “pikove”.
Da li su do “pikova” dolazili žrijebom iz kinder jajeta ili na osnovu glasova na prethodnim izborima nije ni bitno. Bitno je da na ključnim pozicijama neće biti najsposobniji kadrovi koje su imali na raspolaganju.
Ipak, s obzirom da Vijeće ministara nije NBA liga, to se moglo i drugačije rasporediti.
Pa tako naprimjer, za šefa bh. diplomatije izabereš najsposobnijeg, a ne po principu da NiP ima “prvi pik” i da bira ministarstvo, te da shodno tome izabere Ministarstvo vanjskih poslova.
Dakle, ovakvom raspodjelom, po principu “pikova”, realno je da se desi da u Našoj stranci ili SDP-u imate kadrove koji su sposobniji za funkciju šefa bh. diplomatije, ali kakve koristi kad nemaju “prvog pika”.
Isto tako, ako je Naša stranka dobila “trećeg pika”, na raspolaganju joj je ostalo samo Ministarstvo prometa i komunikacija BiH, i bez obzira da li ima sposobnih kadrova za ovo ministarstvo ili ne, ona će ga prihvatiti, jer joj je samo to ostalo na stolu.
Damir Arnaut, zastupnik Naše stranke u Parlamentu FBiH, gostujući na jednoj televiziji je kazao kako su njegove stranačke kolege Edin Forto, Predrag Kojović i Nasiha Pozder išli na Jahorinu kako bi pregovarali s Miloradom Dodikom o tome da zamijene ministarstva.
Naime, Naša stranka je od Dodika tražila Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, a u zamjenu nudila Ministarstvo prometa i komunikacija BiH.
Ishod smo svi vidjeli, Dodik nije pristao na razmjenu i Našoj stranci je ostala jedina mogućnost da kandiduje ministra za promet i komunikacije.
No, i tu se pojavio problem za Našu stranku, s obzirom da su porasli apetiti predsjednika stranke Edina Forte, te da je želio da stranka predloži isključivo njega za državnog ministra. S obzirom da Forto dolazi iz reda Ostalih, ostala je otvorena prilika Dodiku da on predloži Bošnjaka za ministra.
To je posebno problematično s obzirom da Zakon o vijeću ministara kaže da se odluke u drugom krugu glasanja mogu donijeti i ukoliko postoji konsenzus koji podrazumijeva glas barem jednom ministra iz svakog konstitutivnog naroda.
“U slučaju da se konsenzus ne postigne, predsjedavajući Vijeća ministara saziva člana, odnosno članove Vijeća ministara koji je (su) protiv kako bi se postiglo rješenje. U slučaju da konsenzus ne bude postignut u roku od sedam dana ni na taj način, odluku donosi Vijeće ministara u skladu sa stavom (1) ovog člana, s tim da navedena većina podrazumijeva glas najmanje jednog člana iz svakog konstitutivnog naroda”, dio je iz Zakona o Vijeću ministara BiH.
Dakle, ovakav način glasanja važi za sva imenovanja koja ne mora potvrđivati Parlamentarna skupština BiH. Shodno navedenom, SNSD i HDZ mogu izglasati sve odluke na Vijeću ministara koje žele, ukoliko za tu odluku “digne ruku” barem jedan Bošnjak. A s obzirom da je SNSD predložio jednog Bošnjaka, takva opasnost u budućem sazivu Vijeća ministara postoji.
Ambasada SAD-a uzalud upozoravala
Na moguće posljedice ovakvog rasporeda ministara u Vijeću ministara, članove trojke su, prema riječima Arnauta, upozorili i iz Ambasade SAD-a u BiH.
“Iz Ambasade SAD-a su, između ostalih, i mene zvali i pitali je li mi znamo šta znači, prema tom Lajčakovom zakonu, Bošnjak u Vijeću ministara kojeg kontroliše Dodik. Na kraju krajeva, sam Dodik je dao izjavu da je odustao od Denisa Šulića jer su se pojavile informacije da će Bošnjak u ime njegove stranke biti problem zbog odlučivanja”, kazao je Arnaut gostujući na N1.
Postavlja se pitanje kako je moguće da su sebi Naša stranka i Trojka u cjelini dopustili da zbog imenovanja Forte u Vijeće ministara dovedu se u opasnost da Dodik imenuje Bošnjaka u Vijeće ministara i na taj način, potencijalno, ostvari kontrolu nad odlučivanjem u ovom izvršnom organu vlasti zajedno s HDZ-om.
Bez obzira na to što se Forto iz reda Ostalih imenuje u Vijeće ministara, nije bilo potrebe da Dodik imenuje Bošnjaka.
“Imenovanje Hurtića, ukoliko se desi, prema Zakonu o vijeću ministara BiH znači da SNSD i HDZ imaju sve poluge vlasti. Hurtić je trenutno ministar u SNSD-ovoj vladi u Republici Srpskoj, čovjek koji je javno najavio da će Dodiku omogućiti četvrtog delegata. Ja mislim da je Dodik samo iskoristio priliku da imenuje Bošnjaka, i Osmorka je rezolutno trebala reći ne dolazi u obzir. Imenuj četiri Srbina, imenuj još jednog Hrvata, imenuj još jednog iz reda Ostalih, ali Bošnjaka ne možeš”, upozorio je Arnaut.
Zašto je Arnaut ostao sam?
Ono što posebno zabrinjava jeste da je Arnaut u ovoj priči ostao sam. Baš kao i u priči o četvrtom delegatu za Klub Srba u Domu naroda PSBiH.
Kako je moguće da u Našoj stranci, SDP-u i NiP-u više nikome nije stalo do države osim Arnautu. Kako je moguće da je samo postalo bitno kojeg “pika” imaš i kako će predsjednik stranke što prije zasjesti u ministarsku fotelju.
Ipak, s obzirom da je Naša stranka prilikom glasanja za rukovodstvo Zastupničkog doma imala principijelnu Sabinu Ćudić, koja je, kaže, iz principijelnih razloga odbila glasati za imenovanje Marinka Čavare, jer je na “crnoj listi” SAD-a, realno bi bilo očekivati da i ovaj put bude principijelna pa da ne podrži Vijeće ministara u kojem će SNSD i HDZ imati apsolutnu kontrolu.
Također, nakon što je na istoj sjednici podržao imenovanje Čavare u Kolegij Zastupničkog doma, Predrag Kojović, zastupnik Naše stranke je također izražavao kajanje zbog svog poteza, pa će i u njegovom slučaju biti zanimljivo vidjeti da li je naučio išta na svojim greškama i kršenju vlastitih principa koje je nekada javno promovisao.
Bit će zanimljivo vidjeti koliko je zaista pomenutim zastupnicima Naše stranke do principa i stabilnosti države, ili se, ipak, njihovo političko djelovanje svelo samo na što brže ustoličenje predsjednika Forte.
Naravno, nije ovo ključni ispit samo za Ćudić i Kojovića, već i za brojne druge zastupnike kojima su puna usta države, principa, morala i etike.
