Almir Muhamedbegović
„Sačuvajmo našu energetsku nezavisnost!“, zapjevala je glasno 24. februara Vlada FBiH svega nekoliko sati nakon što je ruska vojska pokrenula invaziju na Ukrajinu. Nakon izvršene „analize uticaja izmjene Zakona o električnoj energiji na rad JP EP BiH“, koju je federalni ministar energije Nermin Džindić dostavio Vladi FBiH (kojim je ograničeno povećanje cijena struje za industriju, suprotno slobodnom formiranju cijena na otvorenom deregulisanom tržištu), ista je zaključila da je „zbog očuvanja energetske nezavisnosti“ nužno produžiti rad bloka 4 TE Tuzla i bloka 5 TE Kakanj do kraja 2028. godine. Prema obavezama koje je država Bosna i Hercegovina preuzela kao potpisnica Ugovora o Energetskoj zajednici, pomenuti, oko 50 godina stari blokovi, iznimno niske efikasnosti i izuzetno visokih „trovačkih kapaciteta“ moraju biti zatvoreni do kraja 2023. godine.
„Nakon što Parlament da finalnu saglasnost, Elektroprivreda Bosne i Hercegovine će biti u mogućnosti ponuditi svima onima koji traže električnu energiju, dovoljnu količinu, i bez ikakvih uvjetovanja”, pojasnit će nakon sjednice Vlade FBiH 24. februara federalni ministar energije, rudarstva i industrije. Džindić je ujedno i član glavnog odbora SBB-a, stranke čiji predsjednik i samoproglašeni „industrijalac, medijski magnat i državnik“ ističe opozicionu ulogu svoje partije na političkoj pozornici u FBiH, uprkos činjenici da četiri člana te partije u Vladi FBiH skoro sedam godina grčevito drže svoje ministarske fotelje.
„Bitno je da energetsku neovisnost zadržimo u dugoročnom periodu i ovo je upravo jedna od mjera, da produžimo rad blokova četiri (TE Tuzla – op.a.) i pet (TE Kakanj – op.a.) kako bismo imali dovoljne količine električne energije i kod otežanog snabdijevanja plinom”, prosvijetlit će javnost, te pokušati opravdati nastavak rada izraubovanih termoblokova, Admir Andelija, generalni direktor JP EP BiH i istovremeno ponosni član GO SDA Tuzla. Inače, Andelija je 2020. godine spustio svoju partijsku stražnjicu na direktorski tron najvećeg elektroprivrednog preduzeća u državi, na prijedlog DF-a, stranke kojoj očito visoka partijska pozicija dotičnog SDA-ovog vojnika, nije bila prepreka za njegovo imenovanje. Dvije godine ranije (dok politička romansa DF-a i SDA još nije bila doživjela puni procvat) upravo je DF, zbog nespojivosti stranačkih funkcija, prijetio krivičnom prijavom tadašnjem generalnom direktoru JP EP BiH Bajazitu Jašareviću i Izetu Džananoviću, direktoru termoelektrane Tuzla, tražeći da podnesu ostavke. Jašarević i Džananović su, baš kao i njihov partijski suborac Andelija, tada bili (i ostali) članovi GO SDA Tuzla. Ipak, do podnošenja krivičnih prijava, uprkos „oštrim prijetnjama“ DF-a, nije došlo. Tako je po ko zna koji put potvrđena činjenica da je na političkoj sceni Bosne i Hercegovine moral vrlo „fleksibilna kategorija“, koja se začas istopi u uzavrelim koalicionim splačinama.
„Ne damo našu energetsku nezavisnost!“, zapjevaće (9. marta i 24. marta 2022) oba doma parlamenta Federacije, dajući zeleno svjetlo za produženje rada dva dotrajala bloka termoelektrana u Tuzli i Kaknju za dodatnih 5 godina, omogućavajući nastavak višedecenijskog, po živote ljudi pogubnog i još uvijek sudski nekažnjenog nasilja JP Elektroprivrede BiH, koja je u 90% vlasništvu Vlade FBiH. Pomenuta odbrana „energetske nezavisnosti Federacije“ među mudrim narodnim poslanicima tada je dodatno opravdana „ globalnom energetskom krizom izazvanom ratom u Ukrajini“, ali i „očuvanjem pozicije Bosne i Hercegovine, kao jedinog regionalnog izvoznika struje“ i „osiguranjem dovoljne proizvodnje energije za domaće tržište.“
Ovim je po ko zna koji put u energetskom sektoru ponovljena neodgovorna praksa zakonodavne i izvršne vlasti FBiH da u maniru vašarskih prevaranata krše obaveze države Bosne i Hercegovine u reformi energetike, a u skladu sa potpisanim Ugovorom o osnivanju Energetske zajednice. Pri tome se bahata kršenja međunarodno preuzetih obaveza predstavljaju kao „nužni koraci u odbrani energetske nezavisnosti“. Dan nakon što su poslanici Federalnog parlamenta rekli DA nastavku rada starih termoblokova i ujedno NE ispunjavanju međunarodnih obaveza države, Sekretarijat EZ je izrazio „zabrinutost“ pomenutom odlukom Parlamenta FBiH, nazvavši istu „jednostranim i jasnim kršenjem obaveza koje je BiH preuzela pristupivši Ugovoru o uspostavi EZ.“
„Dotična dva postrojenja (blok 4 – TE Tuzla i blok 5 – TE Kakanj – op. a.) pri kraju su svog ograničenja od 20.000 sati. Rad preko granice od 20.000 sati negativno utiče na interese svih građana u Bosni i Hercegovini, jer je zagađenje zraka odgovorno za ozbiljne štete po zdravlje i okoliš, uključujući i preranu smrt zbog respiratornih bolesti, a uzrokuje i izuzetno visoke troškove koje društvo mora snositi u cjelini”, saopštio je 25. marta 2022. godine „krajnje zabrinuti“ Sekretarijat EZ.
Međutim, „krajnja zabrinutost“ sekretarijata EZ, nije izazvala ama baš nikakvu zabrinutost poslovično neodgovorne mafiolike političko interesne grupacije, koja se odaziva na ime Vlada FBiH.
Zloupotrebljavajući rastući strah građana od „energetske krize“ koja će nam kao donijeti nezapamćenu glad, smrzavanje do smrti i život u potpunom mraku, Vlada FBiH i resorni ministar energije će ovo kršenje obaveza države, prikazati kao mudar i ekonomski višestruko koristan potez. Vlada će nastavak rada starih termoblokova, opravdati patriotskom borbom za „energetsku nezavisnost Federacije“, a što će omogućiti „jeftinu struju za građane,” „pozitivno poslovanje JP Elektroprivrede BiH koja je ugrožena ograničenjem cijene struje za industriju“, te „nastavak izvoza struje“ (bez konkretnog navođenja koje su to konkretno kompanije u Bosni i Hercegovini najveći izvoznici struje).
Premijer osjetljivog njuha i „nervozno shvatanje“ energetske tranzicije
Još u decembru prošle godine, prvi čovjek Vlade FBiH će izjaviti da „smo u Bosni i Hercegovini previše nervozno shvatili proces energetske tranzicije sa fosilnih goriva“, te će najaviti kako ugalj možemo bez problema koristi do 2050. jer će isto to raditi i termoelektrane u EU:
„Mi trenutno ne možemo i nećemo bez uglja i već sam za medije izjavio da manje smrdi dim od uglja nego visoke europske cijene koje mi ne bi mogli plaćati“, poručio je čovjek, koji je, prema optužnici Tužilaštva BiH, duboko u glibu koruptivnih igara i teške zloupotrebe premijerskog položaja. Isti je po ko zna koji put naglasio da „ne smijemo dozvoliti da Bosna i Hercegovina izgubi svoju energetsku nezavisnost.“
Dva i po mjeseca kasnije, borba za „energetsku nezavisnost“ i „spašavanje privrede“ su se ponovo našli na spin-repertoaru premijera osjetljivog njuha:
„Samo pokretanjem domaćih resursa možemo osigurati našu energetsku nezavisnost i održati konkuretnost kompanija.“- F. Novalić (10. mart 2022)
Nekoliko dana kasnije, a nakon što je odobrena odluka o produžetku rada starih blokova u Tuzli i Kaknju, premijer će u napadu optimizma na sjednici Vlade najaviti da sad čak možemo i dodatno nablidati našu „energetsku nezavisnost“:
„Zbog jačanja energetske nezavisnosti treba nam zakon o porezu na ugljikovodonike.“ (29. mart 2022, saopštenje Vlade FBiH)
Neumorni premijer će se na temu „energetske nezavisnosti“ i neophodnosti daljnjeg korištenja izraubovanih blokova, nanovo oglasiti i u kvaziintervjuu za Federalnu novinsku agenciju, čija je jedina uloga da bude vjerni medijski megafon Vlade FBiH:
„Našu energetsku nezavisnost vodimo putem održavanja proizvodnje sopstvene struje, jer nju proizvodimo. Zato smo između ostaloga podržali i nastavak rada blokova 4 i 5 termoelektrana Tuzla i Kakanj. Tako osiguravamo da Federacija ne bude prisiljena uvoziti električnu energiju koja je višestruko skuplja u zemljama Evropske unije.” – F. Novalić (FENA, 26. juni 2022)
Partokratski mit o energetskoj nezavisnosti
Kontinuirana laž o nepostojećoj „energetskoj nezavisnosti“ koju nam plasira vlast predvođena notornim Novalićem (istu laž koristi i vlast u entitetu RS), je ništa do glupavo, ali opasno manipulativno lobotomiranje javnosti. Otrovni koktel spinovanja i kvazipatriotizma o „energetskoj nezavisnosti“ kojim često obmanjuje javnost, premijer kombinuje sa činjenicom da JP EP BiH ima velike viškove proizvedene električne energije.
Zaista, samo u toku 2020. godine JP EP BiH je u svojim termoelektranama (oko 80% od ukupno proizvedene struje) i hidroelektranama proizvela 6.241 GWh. Od ove količine, svojim potrošačima je isporučila 4.252 GWh. Višak od 46% proizvedene struje u odnosu na potrebe potrošača, pretežno proizveden u termoelektranama, ovo elektroprivredno preduzeće u 90%-tnom vlasništvu Vlade FBiH, prodaje uglavnom na unutrašnjem tržištu stranim nakupcima!
Ovi nakupci – registrovani u Bosni i Hercegovini od strane DERK-a za „međunarodnu trgovinu električnom energijom“, a sa glavnim sjedištima u Švicarskoj i Sloveniji će potom kupljene strujne viškove u potpunosti izvesti iz Bosne i Hercegovine i tako ostvariti ogromnu dobit, koja će se potom sliti na račune matičnih firmi. U Švicarskoj i Sloveniji. S druge strane, otrovni gasovi i smrtonosne čestice će ostati u plućima i krvnim sudovima ljudi koji žive u područjima oko termoelektrana, kao i u zemljištu i vodi koju je stanovništvo žrtvovano radi profita nakupaca struje, primorano da svakodnevno koristi. U Bosni i Hercegovini.
Zavisni smo, ali smo zato nezavisni
Osim što prešućuju činjenicu da većinu viškova struje od JP EP BiH kupuju slovenačke (GEN-I, Petrol) i švicarske (Alpiq i Axpo) firme registrovane u Bosni i Hercegovini, te ih potom masno u izvozu preprodaju, premijer i njegov nekadašnji radni kolega iz Cimosa, a sadašnji ministar energije, kao i čelni ljudi politički upravljanog koncerna JP EP BiH, lukavo ćute o tome da je potrošnja električna energije samo jedan segment potrošnje energije, te da veliki udio energije, koja se velikim dijelom troši u sektoru transporta i grijanja, otpada na naftu i plin, a koje Bosna i Hercegovina u potpunosti uvozi.
Zbog takve potpune zavisnosti od uvoza nafte i plina, strujni viškovi, o kojima vlast hvalisavo trubi i koji nakon preprodaje na unutrašnjem tržištu završavaju u izvozu, donoseći ogroman profit stranim nakupcima, nikako ne mogu donijeti energetsku nezavisnost države. Jednostavno Bosna i Hercegovina nije, niti može biti energetski nezavisna, samo na osnovu viškova struje, jer naftu i plin uvozi 100%.
Godišnje Bosna i Hercegovina uvozi između 1,5 i 1,6 miliona tona nafte. Od toga, oko 950 hiljada tona nafte (što je blizu milijardu litara) se potroši u FBiH. Potpuno je ista situacija i sa prirodnim gasom. Potrošenih 213, 4 miliona Sm3 (standardni metar kubni) prirodnog gasa u toku 2020. godine ova država je uvezla u cijelosti (izvor: Agencija za statistiku BiH). Stoga govoriti da je Bosna i Hercegovina, odnosno da su njeni entiteti energetski nezavisni, je ništa do manipulativna laž u potpunosti posvađana sa logikom, ali i osnovnim postulatima vođenja energetske politike.
Ova u svojoj suštini glupava i drska laž od strane vlasti se neprekidno „argumentuje“ i veže za činjenicu da se u cijeloj Bosni i Hercegovini konstantno proizvodi više struje nego što se troši. Ova stalna proizvodnja viškova struje u zemlji se od entitetskih vlasti, kao i politički direktno imenovanih direktora JP EP BiH i Elektroprivrede RS uporno opravdava „očuvanjem pozicije jedinog regionalnog izvoznika struje i energetske nezavisnosti“ iako najveći profit ubiru nakupci-izvoznici struje.
Za energetsku nezavisnost moramo imati svoju naftu i svoj prirodni plin, što spada u domen naučne fantastike. Također, za bilo kakvu energetsku sigurnost (što nije isto što i energetska nezavisnost), osim dovoljno struje moramo posjedovati dovoljne količine naftnih rezervi, a koje su definisane zakonom, kao i siguran dotok gasa sa alternativnim snabdijevanjem, što opet nije slučaj.
Privatno vlasništvo je ustvari Vladino vlasništvo
Prema pisanju portala Tačno.net, FBiH umjesto zakonom određenih naftni rezervi – 200 miliona litara naftnih rezervi, raspolaže sa cca. 7 miliona litara. Isti portal u detaljnoj analizi autora Predraga Blagovčanina objašnjava da je vladina agencija „Operator terminali Federacije (OTF)“ za 17 godina uspio obnoviti tek 3% prijeratnih kapaciteta za skladištenje nafte. Uprkos ogromnim sredstvima koja se slivaju na račun OTF-a (od svake prodate litre goriva u FBiH izdvaja se jedan fening za rad OTF-a).
Federalni ministar energije se ne da zbuniti, te ima vlastitu interpretaciju šta su to rezerve naftnih derivata: „Federacija BiH ima direktno svoje rezerve plus indirektne, komercijalne rezerve, otprilike negdje oko 100 miliona litara.“
Uprkos ministarskim zbrajanjima „direktnih“ i „indirektnih“ naftnih zaliha, te želji da prisvoji komercijalne rezerve nafte (vlasništvo privatnih kompanija), te ih uračuna i prikaže kao rezerve FBiH, Zakon o naftnim derivatima u FBiH priznaje samo one rezerve naftnih derivata koje su uskladištene u terminale, a koji su u vlasništvu Vlade FBiH:
„Rezerve naftnih derivata je količina naftnih derivata uskladištenih na teritoriji Federacije BiH u vlasništvu Vlade Federacije Bosne i Hercegovine.“ (član 2, Zakona o naftnim derivatima u FBiH)
Federacija BiH u svom vlasništvu ima terminale u Živinicama (jedini operativan i obnovljen), Blažuju, Mostaru i Bihaću. Vlada FBiH (barem na papiru) posjeduje i naftni terminal u luci Ploče u Hrvatskoj. Tim terminalima, bar prema onom što piše u Zakonu o naftnim derivatima u FBiH, upravlja Privredno društvo “Operator – Terminali Federacije” d.o.o. Sarajevo. U realnom kleptokratskom životu, gdje ne vladaju zakoni, nego tajne procedure kakistokracije, terminalom u Luci Ploče – NTF (pravni nasljednik nekadašnjeg Energopetrola – Ploče) gospodari od institucija odmetnuti direktor, HDZ-ov kadar, Josip Tomić, koji je to postao i po drugi put bez obzira što je pred sudom u Dubrovniku bio pravosnažno osuđen na 10 mjeseci zatvora (uslovno naravno) zbog pronevjere 14.000 KM.
Naftni terminali – rezervoari za gomilanje milionskog kriminala
Ipak, pragmatično neopterećena zakonom i moralom Vlada FBiH, nije smatrala da je presuda za korupciju nešto čime se treba baviti, pa je Tomić 2016. godine ponovo imenovan za direktora Naftnog terminala Ploče. Josip Tomić će još za svog prijašnjeg mandata 2007. godine pravljenjem štetnih aneksa na ugovore, bez odobrenja Nadzornog odbora OTF-a, pogodovati britanskoj firmi Delta Grip, sa hrvatskim vlasnicima, među kojima je Jasminko Umičević čije se ime često spominjalo u mutnoj privatizaciji Energopetrola. Epilog Tomićevih marifetluka je presuđena isplata oko 4,8 miliona USD odštete Delta Gripu za koji će Vladin OTF morati uzeti komercijalni kredit. Josip Tomić za ove muljaže nije bar za sada odgovarao, iako je financijska policija još u julu 2008. godine dostavila krivičnu prijavu protiv njega, Drage Burđeleza, tadašnjeg premijera i umivenog lica prljave privatizacije Nedžada Po Zakonu Brankovića, ministra energije, rudarstva i industrije FBiH Vahida Heće, tadašnjeg i sadašnjeg sekretara Federalnog ministarstva energetike i rudarstva Stipe Buljana i drugih lica. Pravosnažno osuđen za korupciju, direktor terminala u Pločama, Josip Tomić će u januaru ove godine iskeziti svoje oštre HDZ zube revizorima federalnog Ureda za reviziju. On će federalne revizore uz svesrdnu pomoć policije Republike Hrvatske doslovno fizički spriječiti da uđu u prostorije terminala i izvrše financijsku kontrolu nad kompanijom u vlasništvu Vlade FBiH. Prijetnja inspektora Državnog inspektorata RH pritvorom koja je tom prilikom upućena federalnim revizorima bila je novi dodatak ovoj krimi seriji u režiji direktora koji priznaje samo sud i zakone svoje partije koja ga je čarolijom od osuđenika za korupciju i umješača u milionske štete načinjene u OTF-u, pretvorila ponovo u moćnog direktora, koji policiju i inspektore države Hrvatske huška na federalne revizore.
Zagađenje naših i EU termoelektrana – užasne razlike o kojima vlast ne priča
Dok gotovo ovisnički trabunja o nepostojećoj energetskoj nezavisnosti federalni premijer često naglašava i činjenicu da termoelektrane na ugalj rade i u EU. Pri tome ova manipulativna politička kreacija, redovno prešućuje jednu vrlo važnu činjenicu, koja njegovoj priči o neophodnosti rada zastarjelih termobolokova u FBiH i argumentima da i u EU proizvode struju u termoelektranama, potpuno oduzima kredibilitet.
Naime, termoelektrane u EU, za razliku od bosanskohercegovačkih, moraju imati i imaju efikasna (tehnološki napredna i vrlo skupa) postrojenja za odsumporavanje dimnih plinova i otprašivanje. EU termoelektrane imaju za skoro 50% veći stepen iskorištenja svojih kotlova (supercritical i ultra supercritical tehnologija termoelektrana – efikasnost je između 42% i 46%) od tehnološki zaostalih kotlova zastarjelih bosanskohercegovačkih termoelektrana naslijeđenih iz vremena bivše socijalističke države, te koriste kaloričniji ugalj (antracit) sa mnogo manjim sadržajem sumpora.
Za razliku od tehnički daleko naprednijih i novijih EU termoelektrana, termoelektrane u vlasništvu JP EP BiH (kao i one u vlasništvu političkom korupcijom premrežene Elektroprivrede RS) su u prosjeku stare oko 50 godina, iako je projektovani životni vijek jedne termoelektrane, uključujući gašenje elektrana, oko 40 do 45 godina. Naše zastarjele termoelektrane za jedan proizvedeni MWh moraju da spale mnogo veće količine uglja, jer to čine u kotlovima čija efikasnost pada čak ispod 30%. Rezultat rada prastarih neefikasnih termoelektrana, bez postrojenja za redukciju čestičnih (po zdravlje posebno su opasne PM2.5 čestice) i plinskih zagađenja (sumporni i azotni oksidi) je 1,1 tona emitovanog ekvivalentnog CO2 za proizvedni MWh struje. Naše termoelektrane emituju oko 600% više sumpordioksida nego je to dozvoljeno po Evropskoj direktivi o velikim ložištima.
Sve ove razlike utiču da u konačnici 16 termoelektrana u Bosni i Hercegovini, Kosovu, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji zajedno zagađuju zrak kao svih ostalih 296 termoelektrana u Europi (izvor: Bankwatch). Istovremeno pomenutih 296 EU termoelektrana proizvodi 30 puta više struje od ovih 16 balkanskih termotrovača. Ovi zastrašujući podaci o trovačkim kapacitetima i neefikasnosti zastarjelih termoelektrana nikad neće izaći iz usta predstavnika vlasti u Bosni i Hercegovini, ali ni ostalih „lidera“ u nesretnom regionu dijela nekadašnje SFRJ.
Problemi neadekvatnih deponija šljake iz bosanskohercegovačkih termoelektrana su ogromni i predstavljaju trajne izvore otrovnih teških metala, ali i nemetala koji u visokim koncentracijama preko zemlje, biljaka, zraka i vode završavaju u organizmima ljudi i životinja. Takve deponije šljake iz termoelektrana nepovratno devastiraju okoliš.
I mada zadnjih više od deset godina to najavljuju, EP BiH naravno ni na kraj pameti nije da u stare blokove instaliraju tehnološki napredne uređaje za redukciju zagađenja, s obzirom da isti koštaju desetine, pa i stotine miliona eura, troše velike količine struje te zahtijevaju napredno tehničko znanje kojeg u Bosni i Hercegovini itekako nedostaje. Skupa i tehnološki zahtjevna postrojenja za odsumporavanje dimnih gasova kao i otprašivanje se u poslovnoj filozofiji JP EP BiH tumače kao bacanje para, jer se takse za CO2 u našoj zemlji još ne plaćaju, a zagađivači prolaze bez adekvatne kazne u korupcijom zarobljenom sistemu skoro nepostojećeg institucionalnog monitoringa zagađenja.
Ko i kako pravi profit od viškova struje JP EP BiH?
Za čiju korist su produženi termini rada pomenutih blokova? Da li bi njihovim gašenjem zaista bilo ugroženo snabdijevanje strujom? Da li bi stanovnici Tuzle i Lukavca gašenjem ovih blokova ostali bez grijanja?
Neke od odgovora možemo pronaći u godišnjem izvještaju FERK-a za 2020. godinu. U toku 2020. godine, od ukupno proizvedenih 6.240 GWh koliko su proizvele termo i hidroelektrane JP EP BiH, dva pomenuta stara termobloka su proizvela zajedno 1.130 GWh. S obzirom da je potrošnja svih kupaca koje snabdijeva JP EP BiH manja od 4.300 GWh, prestanak rada pomenutih blokova 4 i 5 dviju termoelektrana (čak i uz slabiju proizvodnju iz hidroelektrana) ne bi ugrozio snabdijevanje potrošača. Grijanje Tuzle i Lukavca je planirano da se sa starih blokova 3 i 4 do 2024. godine prebaci na blok 6 TE Tuzla, uz rezervnu opciju sa bloka 5. Stoga odgovor na pitanje: „Koga bi onda prestanak rada pomenutih blokova istinski ugrozio?“, leži u odgovoru na pšitanje – ko od viškova struje pravi najveći profit?
Odgovor je jednostavan. To su privatni veletrgovci – izvoznici struje. Ovi nakupci registrovani za „međunarodnu trgovinu strujom“ izvoze upravo struju koja je kao višak proizvedena u TE Tuzla i TE Kakanj. U slučaju nepostojanja viškova struje od JP EP BiH, „internacionalni“ trgovci strujom ne bi imali šta niti da izvoze. Stoga ne treba posebna mudrost da bi se odgovorilo na pitanje: Zašto i za čije interese se onda insistira na daljnjem radu ovih starih blokova?
Spaljujmo što više ugalj, pravimo viškove struje i omogućimo veletrgovcu sa jednim zaposlenim 33 miliona KM profita
Dok neumorno priča o Bosni i Hercegovini kao jedinom regionalnom izvozniku struje, vlast, perfidno taji od javnosti činjenicu da privatne kompanije koje unutar zemlje viškove struje kupuju od JP Elektrorivrede BiH ostvaruju mega profit izvozeći tu struju van zemlje. Ilustracije radi, veletrgovac strujom Axpo BH d.o.o. Mostar (sa glavnim sjedištem u Švicarskoj) je u 2021. godini ostvario profit veći od 33,2 miliona KM. Ova firma ima jednog zaposlenog radnika.
„Broj zaposlenih nije mjerilo, jer je to veletrgovina. Imate par ugovora mjesečno ili godišnje tendere. Nema tu puno rada na dnevnoj bazi”, objasnit će tajnu uspjeha, po formuli „malo rada i puno para“ Boris Jurković, direktor ove firme.
Pored EFT-a i Elektroprivrede RS, najveći izvoznici struje u 2021. godini su ponovo privatne firme: GEN-I, Alpiq Energija i Axpo BH.
Zbog visokih cijena struje na tržištu, JP EP BiH ludački proizvodi hiperviškove struje, jer je sada „pravo vrijeme za ekstra zaradu“, zanemarujući činjenicu da je sada vrijeme da se pripremaju rezerve uglja za predstojeću zimu. Uprkos ekstremnim cijenama struje i tvrdnjama EP BiH da ostvaruju „desetine miliona KM profita od trgovine električnom energijom na tržištu“, prema zvaničnom bilansu uspjeha, ukupna neto dobit ove kompanije, sa 4.232 zaposlena, iznosi mršavih 12,3 miliona KM.
Cijene struje koje su već sada ekstremeno visoke, dolaskom hladnijeg perioda, postaće još veće i procjena je da 1 MWh struje na Balkanu tokom zime neće padati ispod 250 eura. Stoga umjesto sadašnje enormne proizvodnje viškova, od kojih najveću korist imaju nakupci za „međunarodnu trgovinu“, JP EP BiH treba svoju proizvodnju što više uravnotežiti sa potrebama sopstvenih potrošača i potrebama za balansnom energijom, te na taj način eventualne viškove u proizvodnji struje što više smanjiti.
Za to vrijeme, ugalj iz koncernovih, partokratijom razvaljenih rudnika JP EP BiH mora se ubrzano deponovati i pripremiti za nadolazeću zimu, koja u suprotnom, za građane može biti hladana i mračna. Baš poput koruptivne vlasti u ovoj zemlji, koja građane guši i truje jednako bezdušno i opasno kao i zastarjele termoelektrane bez postrojenja za odsumporavanje i otprašivanje.
