Rješenja se obično pronalaze u direktnim razgovorima sa poslodavcima i radnicima, jer od pravosuđa malo ima koristi
Radnici u Bosni i Hercegovini se često susreću sa raznim oblicima diskriminacije na radnom mjestu. Jedan od oblika diskriminacije definitivno je mobing. Ovo pitanje na nivou države uređeno je Zakonom o zabrani diskriminacije BiH u koju, između ostalih oblika, spada i mobing.
Izostanak reakcije
Mobing se najčešće prepoznaje kao oblik ponašanja koji prate uvrede na privatnom ili profesionalnom nivou od nadređene ili neposredno nadređene osobe, a često i od radnih kolega ili drugih osoba sa kojima je žrtva zbog prirode posla primorana sarađivati. Najčešće je to vrijeđanje i nazivanje pogrdnim imenima, omalovažavanje, vršenje pritiska…
U pomenutom zakonu navodi se kako je najmanja kazna za diskriminaciju 550, dok najveća iznosi 6.500 KM.
Međutim, sudske presude za mobing možemo izbrojati na prste jedne ruke. Loš sistem i sporost pravosuđa dva su najveća razloga zbog čega je to tako. Vladimir Vasić, sociolog, kaže da dio odgovornosti snosimo i mi kao društvo.
– Generalno imamo taj problem što volimo gurati stvari pod tepih. Tek kada dođe do vrhunca mobinga, onda reagujemo, ali tada je već kasno i za onoga koji trpi mobing, ali i za onoga koji ga vrši. Danas imamo, što je ozbiljan patološki problem, to da smo se navikli na ovakav sistem, da smo se navikli da je sve to klimavo i da neće niko odgovarati, pa onda ljudi kažu: A zašto da tužim nekoga kada znam da od toga nema ništa, kaže Vasić za Oslobođenje i dodaje kako u našoj zemlji ne postoje dovoljno razvijeni mehanizmi za sprečavanje ove pojave.
Poručuje kako se neki poslodavci u BiH ponašaju kao da su robovlasnici, a njihovi zaposlenici robovi.
– Najdeblji kraj će izvući pojedinac koji se možda i usudi da izađe u javnost, da se požali, međutim, imamo ozbiljan problem što se tiče te reakcije, jer je ona uvijek minimalna i skoro nikakva, ističe on.
Iako je percepcija većeg dijela javnosti takva da mobing doživljava kao nešto što se dešava samo na radnom mjestu, Vasić smatra kako mobing možemo doživjeti i na društvenim mrežama, u čekaonici kod doktora i slično.
– To možemo nazvati mobingom, korupcijom, nekim vidom povlastica i zloupotrebe službenog položaja, dakle, sve to možemo nazvati ovim ili onim imenima. U svemu tome trpe obeshrabreni pojedinci koji nemaju de facto neko utemeljenje u zakonu da se žale i pobune, ističe Vasić.
Dražan Pejaković, osnivač i predsjednik Radničkog pokreta BiH, za Oslobođenje kaže kako je ovo udruženje posljednju godinu primilo čak 300 dopisa za mobing.
– Najviše dopisa su slale radnice koje su se žalile na nadređene, kaže nam Pejaković.
Na pitanje kako se uopšte pokrene procedura kada se neko od radnika požali na mobing, Pejaković odgovara da se prvo obraćaju firmi u kojoj je radnik zaposlen.
– Mi se prvo konsultujemo i ispitamo situaciju šta se tačno dešava na poslu. Ono što radimo sljedeće je da savjetujemo radnike kako da se zaštite. Inače, prvo idemo prema samoj firmi, direktoru, vlasniku, pravnoj službi, njima šaljemo dopis sa imenom radnika koji trpi mobing i osobe koja vrši mobing, pojašnjava.
Jasno ističe problem sporosti domaćeg pravosuđa u vezi s pitanjem ovih predmeta.
– U 95 posto slučajeva smo uspjeli riješiti ta pitanja, a za ono malo slučajeva što smo predali na sud još čekamo, s obzirom na pravosuđe u BiH koje je jako sporo. Organi vlasti izuzetno slabo rade i po tom pitanju bi se moralo uraditi mnogo više, smatra Pejaković i dodaje kako se radnici koji ne prijavljuju mobing najčešće boje otkaza.
Bavimo se i osnaživanjem radnika da se bore protiv ovog fenomena, da ga znaju prepoznati u praksi i reagovati, kaže Beširović
Mersiha Beširović, predsjednica Sindikata trgovine BiH, kaže nam kako ovaj sindikat već godinama radi na prikupljanju podataka o tome šta se dešava kada su u pitanju kršenja radničkih prava, pa tako i mobing.
Ističe kako je mobing konstantno među glavnim problemima u sektoru trgovine. Najviše prijava dobijaju od žena, ali to je, prema riječima Beširović, očekivano, s obzirom na to da žene čine većinu zaposlenih u ovom sektoru.
Vertikalni mobing
– U 2021. godini prijavljeno nam je 350 slučajeva kršenja radničkih prava kojima se bavi Sindikat trgovine, od toga je bilo 46 slučajeva mobinga. U 2022. smo imali 314 slučajeva kršenja radničkih prava, od toga je u 38 slučajeva bio mobing, govori nam Beširović.
Najčešća vrsta mobinga koju radnici prijavljuju je, prema njenim riječima, vertikalni mobing.
– Najveći problem je u tom srednjem menadžmentu. Vrlo često u tom menadžmentu i ne znaju da imaju problem u svojoj kompaniji, što je na neki način olakšavajuća okolnost, jer onda imamo put kako riješiti te probleme. Podaci pokazuju da se ti problemi rješavaju u direktnim pregovorima sa njima, ističe ona i dodaje da radnici sve više govore o ovom problemu, što u prošlosti i nije bio slučaj.
oslobođenje.ba
