Ma koliko se Bakir Izetbegović trudio da glumi skromnog i mirnog čovjeka, ratna prošlost i ratno komandovanje Mušanom Topalovićem Cacom, Ćelom Bajramovićem, Ćelom Delalićem te mnogim drugim ljudima tadašnjeg i poslijeratnog političkog podzemlja, počinju da izlaze na vidjelo.
Nakon što je tadašnji ministar sigurnosti Fahrudin Radončić u Pralamentu BiH prvi javno progovorio da se moraju otkriti brojna politička ubistva, kao što su slučajevi Leutar, Ugljen, atentat na porodicu Sefera Halilovića i drugi, mnogi su mislili da će smjenjivanjem hrabrog ministra zaustaviti pravdu.
Međutim, najnovije informacije iz Njemačke govore suprotno. Nakon što je ta država uspjela da nakon punih 40 godina od ubistva jugoslovenskog disidenta Stjepana Đurekovića natjera Hrvatsku da nekadašnjeg šefa državne bezbjednosti Josipa Perkovića preda sudskim organima Njemačke, prema pouzdanim informacijama, uveliko je aktiviran i slučaj političkog ubistva nekadašnjeg komandanta Armije BiH Juke Prazine.
Kao što je odavno poznato, 3. decembra 1993. tijelo Juke Prazine nađeno je u blatnjavom kanalu pored autoputa u Belgiji, blizu njemačke granice. Dva puta je bio pogođen u lice izbliza, a njegovi tjelohranitelji nestali. Bilo mu je 30 godina. Već 4. decembra njemačka je policija našla napušten audi blizu željezničke stanice u Aechenu, tik uz belgijsku granicu. Na karoseriji su bile dvije rupe od metka, kalibra 9 mm, najvjerovatnije iz berete. Odgovarali su mecima kasnije nađenim u Jukinoj glavi.
Tadašnji hrvatski i njemački mediji su potpuno otvoreno sa tim ubistvom povezivali Bakira Izetbegovića, koji je bio ratni šef kabineta svoga oca i koji je za razliku od svog oca – koji je imao zasluženu harizmu vjernika i poštenog čovjeka – važio kao beskrupulozni moćnik iz sjene samozadužen za prljave egzekutorske i finasijske poslove, te dovođenje mudžahedina i pravljenje islamske državice na tlu BiH.
Njemačke sigurnosne i obavještajne službe još su tada imale organizacionu šemu navodnih bošnjačkih patriota koji su – kako tvrde njemački policijski izvori – raspolagali vrećama para i dilali stotine kilograma heroina. Navode se i konkretna imena, od osoba poput Nedžiba Jilmza do Nedžmedina Zeke, organizacije TAVRA – Beč, koja su praćena i prisluškivana, do onih koji su ispitivani nakon ubistva Juke Prazine, popput izvjesnog Mladena Petića, „Srbina koji je radio za pare“.
Njemačka policija, kako saznajemo, ponovno češlja cijeli slučaj i u starim zabilješkama nalazi neshvatljive napomene trojice svojih istražitelja (Lorenz, Siernamcel, Wischke), da je „naredba ubistva dokumentovana riječ po riječ“, i da su odmah bili informirani nadležni istražitelji u BiH i da nisu mogli vjerovati da se tamo ništa ne poduzima.
Još gore, u istražnom materijalu se konstatuje da je telefonski razgovor Bakira Izetbegovića već drugi dan bio izbrisan iz policijske baze podataka.
Iz ovoga je svakome jasno da policija i tadašnji istražni organi u BiH koji su bili pod čvrstom komandom porodice Izetbegović naravno nisu htjeli raditi na slučaju Bakira Izetbegovića, ali su se nakon dvadeset godina uslovi potpuno promjenili.
Kao vrlo moćna i uređena zemlja, Njemačka neće dozvoliti da politički motivirano ubistvo ostane neoprocesuirano, a izgleda da se cijela situacije po Bakira Izetbegovića dodatno usložnjava zbog otvorenog sukoba sa bivšim šefom tajnih službi Bakirom Alispahićema i njegovom ekipom.
Nakon što je Izetbegović brutalno protjerao Alispahića iz vrha SDA, Alispahić je polujavno najavio svoju osvetu i spremnost da se otkriju mračne strane ratne i poratne prošlosti bošnjačkog političkog vrha.
Susret koji je nedavno organizirao Hasan Čengić i trosatni razgovor između Bakira Izetbegovića i Bakira Alispahića potpuno je neuspješno završen. Bakir Izetbegović je je shvatio da ne postoji način kojim će uplašiti moćnu Tihićevu frakciju unutar SDA, a činjenica da se nešto „talasa“ u Njemačkoj i da se čak licitira sa imenima tadašnjih istražitelja pokazuje da cijela priča nije nimalo naivna.
Nakon svega, postaje više nego očito da će se Izetbegović svim sredstvima truditi da ostane u fotelji šefa države, kako bi neutralisao međunarodne istrage koje se protiv njega odavno vode i izbjegao eventualnu optužnicu.
Od heroja do opasnog svjedoka kojeg je likvidirao Turković
Dugo vremena špekuliralo se o njegovom ubistvu. Jedna od verzija je bila da je likvidiran zbog izdaje i zločina protiv Bošnjaka u Hercegovini, ali istraga njemačkih agencija je pokazala da to nije bio razlog ubistva Juke Prazine
Prema tvrdnjama nekih svjedoka, Prazina je počeo predstavljati problem tajnoj službi u Sarajevu.
Dat mu je pasoš na drugo ime kojim je došao u Francusku, a potom u Belgiju. Prazina je, također prema onome što su do sada svjedoci kazali, bio upoznat sa svim švercerskim kanalima kojima su se tokom rata služili brojni ratni profiteri, ali i tajne službe, te je to, izgleda, bio jedan od ključnih razloga za njegovu likvidaciju. Tako je postao opasan i neugodan svjedok i za samog Bakira Izetbegovića
Tokom suđenja Zijadu Turkoviću, koji je za vrijeme boravka u Njemačkoj, a potom i u BiH radio prljave poslove pod pokroviteljstvom bošnjačke državne mafije i političkom zaštitom Bakira Izetbegovića, svjedok Mladen Džidić je u iskazu tužiteljici Dijani Kajmaković kazao da je upravo Turković u vrijeme dok je bio u Njemačkoj likvidirao Prazinu.
S druge strane poznato je da se Turković javno hvalio da ima akreditaciju AID-a i da vozi blindirani Audi koji je koristio Alija Izetbegović dok je bio član Predsjedništva BiH. Također, i sam Bakir Izetbegović u medijima je za Turkovićevu suprugu Šejlu tvrdio da je “kredibilan svjedok” stajući tako posredno u zaštitu Zike Turković
(VisokoIN/Avaz)
