Pedeset miliona eura evropskih sredstava bit će raspoređeno na više od 160.000 korisnika socijalne pomoći u Bosni i Hercegovini. Novcem će upravljati domaće lokalne vlasti. Novac je zvanično namijenjen “za saniranje posljedica većih cijena energenata za privredu i ugrožena domaćinstva”.
Tako se navodi u energetskom paketu podrške Evropske unije Bosni i Hercegovini. Ova pomoć namijenjena je socijalno ugroženim bivšim borcima, penzionerima i građanima bez primanja.
No, vlasti još uvijek ne znaju ni okvirni broj krajnjih korisnika, kako su naveli na konferenciji za novinare 20. aprila.
Ono što je poznato jeste da će oko 64 miliona eura BiH biti uplaćeno u idućih deset dana.
Šta kažu socijalno ugroženi o pomoći?
Ako dobiju jednokratnu pomoć, koja bi mogla iznositi oko 250 eura po domaćinstvu, potrošit će je na lijekove i hranu, kazali su za Radio Slobodna Evropa u Sarajevu i Banjoj Luci, dva po veličini najveća grada u Bosni i Hercegovini.
Romi su svrstani u posebno ugroženu kategoriju. Safeta ima šestero djece, od koje je jedno bolesno, i tvrdi da od države ne dobija ni marke pomoći.
“Išla sam i u opštinu i u socijalno, molila, ništa mi ne daju. Od te pomoći (EU) nema ništa. Čekat ćemo, ali nećemo ništa dobiti”, kazala je Safeta.
Kaže da hranu dobije nekad iz javne kuhinje, nekad od komšija. Struju i vodi plati od “sadake”, novca koji joj neko udijeli.
Bivši doktor, invalid, bio je u redu za hranu u sarajevskoj narodnoj kuhinji. Penzija mu je oko 500 maraka (250 eura), što je njemu i supruzi nedovoljno, jer pola potroši na režije, a pola na lijekove.
“Štedim na svemu. Jučer sam dao 120 maraka (oko 60 eura) za struju i plin. Za lijekove bi mi ovdje trebalo 300 maraka (oko 150 eura). Pošto sam ljekar, imam kolegu u Srbiji, pa mi oni kupe lijek za 42 marke (oko 21 euro), koji u Sarajevu košta 87 maraka (oko 43 eura)”, kazao je ovaj bivši doktor, koji je tražio da mu se ne objavljuje ime.
Četvrero ljudi živi od 1.000KM
Kaže da je tražio subvencije, odnosno pomoć države za struju i grijanje, ali su mu rekli da sa svojom penzijom nema to pravo.
“I ranije su dijelili pare od EU, ali mi ih nismo vidjeli”, kazao je za RSE.
Ilijaz živi sa suprugom i dvoje odrasle djece. Posudio je novac kako bi platio kćerki studij engleskog jezika. Kćerka je duže od deset godina na birou za zapošljavanje i radi povremene honorarne poslove, kao i sin koji je završio srednju trgovačku školu i stalni posao traži već 25 godina.
“Žena i ja imamo minimalne penzije, oko 1.000 maraka kad se sve sabere (500 eura). Od tog sve račune moramo platiti i jesti, nas četvoro. Tražili smo pomoć od države, ali gdje god odemo kažu nam da ‘nema govora o tome, jer imate dvije penzije’. Kakve, bolan, dvije penzije, pogledajte iznos tih penzija”, kazao je Ilijaz.
Za lijekove i hranu
Sumnja da će dobiti pomoć od novca koji je donirala EU.
Istog su mišljenja i u Banjoj Luci. Kristina je nezaposlena i korisnica je socijalne pomoći. Živi sa suprugom koji je teško pokretan i kaže da bi joj sredstva od EU “itekako dobro došla”.
“Ja primim socijale oko 110 maraka (oko 55 eura), moj muž 240 maraka (oko 120 eura) i samo od tog živimo. Brinem o njemu, ne radim i hranimo se u javnoj kuhinji. Da toga nema, ne znam kako bismo i šta bismo. A te pare ako budu, hvala im puno, potrošit ćemo na lijekove. Prošle sedmice sam kupila lijekove za 165 maraka (oko 80 eura) za nas dvoje”, kaže Došlić za RSE.
Darinka Šinik (66) je sedamdesetih godina prošlog vijeka bila je proglašena za miss Banje Luke. Danas živi u trošnoj kući i od penzije nešto veće od 200 maraka (oko 100 eura). Prima i socijalnu pomoć. Kaže da unaprijed zna u šta bi potrošila pomoć ako bi je dobila od EU.
“Rodila sam se i živim u kući koja je napravljena 1882. godine. Zadužila sam se da je renoviram da mogu da živim u njoj i sad mi ostane samo 90 maraka od penzije. Kad bih dobila te evropske pare, okrpila bih bar još jedan zid u kući. Za hranu se nekako i snađem, jedem u javnoj kuhinji, ali kuća mi je sad najpotrebnija”, priča Darinka.
Među onima kojii bi trebali dobiti pomoć su i penzioneri.
Baka, koja nije željela da kaže ime, rekla da ima 84 godine i penziju od 300 maraka (oko 150 eura). Navodi kako neimaština stvara veliku nervozu među ukućanima s kojima živi. Ispričala je kako bi se obradovala novcu iz pomoći EU, ali moli za veću pomoć za siromašne.
“Ako me zapadne da dobijem te pare, samo bih hranu kupila, samo bih na to potrošila. Kupila bih da imamo da jedemo, napunila frižider. Šta meni ostane od ove crkavice, a i ovi moji slabo zarade, eto samo bar hrane da imamo”, priča ova Banjalučanka.
Ko može dobiti novac
Sredstvima Evropske unije će upravljati entiteti i Brčko Distrikt, u čijoj nadležnosti je socijalna zaštita. Oni će sačiniti spiskove domaćinstva, demobiliziranih boraca, penzionera ili osobe bez primanja ugroženih i plan utroška.
Predstavnici Evropske unije su kazali kako će kontrolu utroška sredstava i analizu konačnih rezultata vršiti s domaćim vlastima u suradnji s Razvojnim programom Ujedinjenih nacija (UNDP).
Evropska unija je u sklopu energetskog paketa namijenila 70 miliona eura za BiH, a osim 50 miliona eura za stanovništvo, deset miliona eura namijenjeno je kao pomoć malim, mikro i srednjim poduzećima.
Još deset miliona eura namijenjeno je za energetsku učinkovitost, odnosno postavljanje fasada na kuće i zgrade, solarnih panela, toplotnih pumpi i slično.
Firme i domaćinstva morat će prvo aplicirati za svoje projekte i pri tome osigurati jednak iznos sredstava onom koji će dobiti od EU preko institucija BiH kao donaciju.
Pomoć za BiH dio je paketa vrijednog 500 miliona eura za Zapadni Balkan koji je u oktobru prošle godine najavila predsjednica Evropske komisije Ursula von der Layen tokom posjete zemljama regije.
