Tužilaštvo Bosne i Hercegovine zatražilo je da Radovan Veljović bude osuđen za silovanje ženske osobe u okviru širokog i sistematskog napada srpskih snaga na području Foče 1992. godine.
Tužilaštvo je u završnoj riječi ocijenilo da je bez sumnje dokazalo da je Veljović, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), počinio silovanje sredinom maja 1992. godine i da treba biti osuđen za zločin protiv čovječnosti.
Prema riječima tužioca Behaije Krnjića, Veljoviću treba biti izrečena veća kazna u okviru propisane, zbog njegove odlučnosti i istrajnosti u činjenju djela, kao i teških psihičkih posljedica po oštećenu A-1.
– Sasvim je jasno da ne postoji nijedna olakšavajuća okolnost da se umanji kazna – istakao je Krnjić.
Podsjetio je na iskaz A-1, koja je ispričala kako ju je optuženi odveo do kuće u kojoj je silovana i to učinio držeći ruku na njenom vratu, a u povratku joj zaprijetio da će je ubiti ako bude pričala šta se dogodilo. Tužilac je kazao da se A-1 sutradan povjerila nekima da je silovana.
Tužilac je napomenuo da je svjedokinja A-4, u čijoj je kući boravila A-1 s maloljetnim sinom i svekrvom, potvrdila da su dolazila dva mlađa vojnika i rekla da je Rade Veljović tražio da ispita oštećenu. Krnjić je rekao da je ova, kao i još tri svjedokinje, ispričale kako su čule da je Veljović silovao A-1.
Tužilac je rekao da je A-3 u istrazi jasno navela kako je čula za izvođenje i silovanje A-1, ali da na suđenju to nije ponovila zbog straha od optuženog, jer svjedokinja odlazi u prijeratno mjesto življenja.
Krnjić je ocijenio da su iskazi svih pet svjedoka Tužilaštva konzistentni i vjerodostojni, a da, zbog protoka vremena, postoje periferna odstupanja. Na tim manjim protivrječnostima, kako je naveo, odbrana je nastojala osporiti odgovornosti optuženog.
– Nije uspjela opovrgnuti nijednu odlučnu činjenicu”, kazao je tužilac, dodajući da svjedoci odbrane nisu imali nikakvih saznanja o događaju već su iznosili subjektivna uvjerenja.
Tužilac je naveo da je Veljović bio svjestan širokog i sistematskog napada na bošnjačko stanovništvo na području Foče od aprila do jula 1992. On se osvrnuo na napade, hapšenja, ubistva, silovanja i odvođenja civila u zatočeništvo, kao i uništavanje imovine i vjerskih objekata, te organizovano iseljavanje.
Podsjetio je da su svjedokinje govorile o napadu na njihovo mjesto življenja 20. aprila 1992., kada je ubijeno 15-ak muškaraca, uključujući supruga i svekra oštećene, kao i odvođenju drugih u zatočeništvo. Krnjić je kazao da je A-1 morala, sa drugim ženama, napustiti prijeratno mjesto življenja.
Veljović je optužen da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), sredinom maja 1992. godine silovao jednu žensku osobu na području Foče. Na teret mu je stavljeno da je u okviru širokog i sistematskog napada počinio zločin protiv čovječnosti.
Ljiljana Davidović iz Ministarstva pravde BiH je u ime oštećene podnijela zahtjev za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 50.000 maraka, ukazavši na nalaz vještaka o posljedicama traumatičnog iskustva na njeno zdravlje i smanjenu životnu sposobnost od 40 posto.
Za 17. oktobar zakazane su završne riječi odbrane, saopćio je BIRN BiH.
