U svijetu ekonomije sve češće i sve ozbiljnije spominje se riječ recesija. Dva velika ratna žarišta u Ukrajini i na Bliskom istoku uveli su cijeli svijet u ozbiljne ekonomske i finansijske probleme.
Visoka inflacija pogađa i najjače ekonomije, prijeti nova nestašica proizvoda, ali i energenata. Nivo inflacije u SAD-u premašio je sva očekivanja stručnjaka, moćnoj Njemačkoj ekonomiji prijeti ozbiljna recesija, upozorila je Bundesbanka.
Zaustavljena je i nezaustavljiva Kina, zabrinute su i dosada uvijek stabilne skandinavske zemlje i ekonomije.
Kako se sve odražava na krhku bh. ekonomiju i kako će se tek odraziti, šta možemo očekivati, a šta poduzeti?
Ovim povodom gosti emisije Rezime bili su Sabina Silajdžić, profesorica na katedri za međunarodnu ekonomiju i razvoj Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, i Adnan Smailbegović, predsjednik Udruženja poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine.
Globalna ekonomska kretanja su zabrinjavajuća za Bosnu i Hercegovinu, ocijenila je Silajdžić.
„Ono što je važno za BiH je shvatiti kretanja regionalne ekonomije i dešavanja unutar EU, jer to je ekonomija o čijim kretanjima smo mi direktno zavisni. Zabrinjavajuća su, u pogledu ne samo rasta inflacije, jer sad imamo značajno usporavanje tog rasta i izvjesniju stabilizaciju rasta cijena, ono što posebno zabrinjava su kretanja na tržištu energenata. To može ponovo pokrenuti jedan ozbiljniji val. Rat u Ukrajini i dodatne političke destabilizacije na globalnoj razini ne doprinose ničemu drugom nego usporavanju rasta na globalnoj razini, samim ti i na razini EU i BiH. Prioritetan problem BiH je rast cijena energenata odnosno struje“, pojasnila je ona.
Danas imamo recesiju, kaže Smailbegović.
„Zaista se u Njemačkoj osjeti, i to sad vidimo na nekoliko industrija. Autoindustrija je prva u padu, to se vidi kod nas na našim kompanijama, padaju narudžbe. Industrija namještaja je sljedeća, jedan od kupaca s kojim moja kompanija radi je priznao da im je promet pao za 40 posto, to je vrlo vjerovatno i 50. I tekstilna industrija i građevina su u padu. Samo primarna potrošnja je ostala na nekom nivou – hrana i energija. Naša industrija je vezana za Njemačku i ostale zemlje EU, mislim da kompanije već pomalo ulaze u problem, i pitanje je samo koliko će to trajati“, smatra Smailbegović.
Mi smo u potpunosti zanemarili sva pitanja koja se vezuju za upravljanje ekonomskim odnosno tranzicijskim procesima, naglašava Silajdžić.
„Mi od postratne tranzicije na ovamo tim procesima uopšte ne upravljamo i plaćamo vrlo visoke cijene takvog neozbiljnog i bahatog pristupa. Kada govorimo o problemu energetskog sektora on se ne vezuje nužno za činjenicu o mogućem rastu cijena struje, jer kad pogledate određene održive parametre, tu ima prostora i neminovan je neki rast cijena. Problem je širi okvir u kojem je BiH gurnuta u regionalno energetsko tržište, 2014. potpisivanjem Berlinskog procesa smo stihijski, neodgovorno pristupili toj inicijativi. Zamke su jer to podrazumijeva regionalno energetsko tržište, što znači i liberalizaciju i usklađivanje sa uredbama i zakonima Evropske komisije koje se vezuju za energetsku uniju. Mi smo prihvatili taj neminovan rast cijena. Ključna politika jedne zemlje je energetska politika, mi smo zemlja koja nije energetski zavisna, i koja je trebala da zelenu energetsku tranziciju zasniva na način koji je realističan i koji bi nam osigurao tu stabilnu poziciju koju smo imali. Mi smo prihvatili da uđemo stihijski u to tržište i prihvatili rast cijena. Mi smo prihvatili rizike egzogenih šokova, gdje svaka globalna i regionalna kriza odražava se na nas preko mehanizma cijena. Mi trebamo stati, određene procese – ne zaustaviti, ali revidirati“, kazala je.
Najavljena poskupljenja i ekonomske krize različito utječu na različite industrije, kaže Smailbegović.
„Mi dosta imamo zastupljene bazne industrije, nismo zemlja koje ima visoke tehnologije. Mi proizvodimo ili bazne industrijske stvari ili neke vrlo proste proizvode. Naravno da je učešće energije u takvim proizvodima značajno. I kad vi svake godine dižete po 20 posto cijene struje, to je ogroman skok. Sada imamo situaciju da nam strane kompanije dolaze u BiH i kupuju koncesije na vjetroparkove, solare, desit će nam se ćemo kupovati struju iz Austrije koja je proizvedena u BiH. Izgubit ćemo energetsku samostalnost“, poručio je on.
Silajdžić je kazala da imamo veliki problem zato sto smo u EU integracijskom procesu usvojili određenu zakonsku regulativu koja je, kako kaže, nama omča oko vrata, i mi nemamo mehanizme da sistemski upravljamo industrijskim razvojem.
„Nemamo zakonske uvjete da činimo ono što znamo da je nužno činiti. Šansa za BiH postoji – umjesto što histerično očekujemo otvaranje pregovora sa EU – moramo shvatiti da je naše članstvo vrlo neizvjesno, moramo tražiti alternativu regionalnih integracijskih procesa, jedina koja nam ostaje je inicijativa Otvorenog Balkana“, zaključila je.
federalna.ba
