Zapomaganje i vrisku su čuli stanari zgrade, ali i vlasnica psa V.R, te su se uskoro svi našli na mjestu na kojem se odvijao horor
Gledala sam svoju najgoru noćnu moru kako se ostvaruje, a ništa nisam mogla učiniti. Ovako priču započinje Banjalučanka LJ.M, čija se četvorogodišnja djevojčica A.M. našla u (ne)milosti američkog staforda na stepeništu zgrade u Bulevaru Desanke Maksimović u banjalučkom naselju Starčevica.
Na sreću, djevojčica nije zadobila povrede opasne po život.
Tog dana, 22. avgusta, nešto malo prije 12 časova, njena kćerka se igrala s djecom na igralištu, nakon čega su se zajedno uputile prema stanu, ne sluteći da će poslije bezbrižne igre uslijediti opasnost. Djevojčica je žurnim koracima stigla do lifta, gdje je zastala da sačeka majku. U tom trenutku, pas je strčao niz stepenice i krenuo prema uplašenom djetetu. Hodnicima zgrade ubrzo su odjeknuli plač i vriska.
– Dok sam se penjala malim stepenicama koje vode do lifta, vidjela sam psa kako bez brnjice trči niz stepenice. Pomjerila sam se u stranu, očekujući da će proći pored mene i izaći napolje. Nažalost, on je krenuo ka mojoj kćerki, koja je pretrnula od straha, te naskočio na nju i počeo da je grize. Bespomoćno sam stajala i vrištala, ništa nisam mogla da uradim dok sam gledala kako se moje dijete sklupčalo pred velikom čeljusti zvijeri. Ne poznavajući narav takve životinje, nisam se usudila da priđem, plašeći se da bih situaciju učinila još gorom – priča LJ.M. za Srpskainfo.
Povrede
Zapomaganje i vrisku su čuli stanari zgrade, ali i vlasnica psa V.R, te su se uskoro svi našli na mjestu na kojem se odvijao horor.
– Svi smo bili u panici. Vlasnica je jedva odvojila svog psa od naše djevojčice i odvela ga u stan. Nakon toga, moj suprug je uzeo preplašeno dijete, koje je bilo krvavo. Ubrzo smo shvatili odakle krv dopire, te se suočili sa teškom spoznajom – zvijer je našem djetetu odgrizla trećinu ušne školjke! Takođe, primjetili smo i podliv na oku – prisjeća se vidno potrešena LJ.M.
„Sreća u nesreći“, tako ona opisuje situaciju koja je drži budnom noćima, jer je svjesna da je ishod mogao biti mnogo gori.
– Naša djevojčica je u trenutku napada spustila glavu, što joj je spasilo život. Da je podigla glavu, ishod bi bio fatalan – priča ona.
Djevojčica je pretrpjela fizičke povrede, ali psihičke rane će, kaže LJ.M, mnogo teže zacijeliti.
– Nakon napada psa na naše dijete, suprug i ja smo pozvali hitnu pomoć, ali i policiju, koja je ubrzo došla na teren. Upućeni smo s djetetom na Kliniku za uho, grlo, nos, gdje su joj bez anestezije stavili kopče na povrijeđeno uho. Sjećam se da je naša djevojčica vrištala, nakon čega sam se onesvijestila – prisjeća se LJ.M. agonije kroz koju je prošla njena porodica.
