Aktuelna gradonačelnica Grada Visoko Amra Babić govorila je za PRESS o aktuelnim temama – politici, odnosu sa medijima, SDA, kandidaturi…
Vi ste svoju političku karijeru počeli u SDA. Na lokalnim izborima kada vas je SDA predložila kao kandidatkinju za načelnicu bili ste prava ‘atrakcija’ i nije se baš vjerovalo u vašu pobjedu, iako je Visoko bilo sredina u kojoj je SDA pobjeđivala. Vi ste ipak odnijeli pobjedu i možda pomalo i nesvjesno ušli u taj svijet. Jeste li se pokajali?
– 2012. godine prvi put sam bila kandidat za funkciju načelnice Općine Visoko i to kao kandidat Stranke demokratske akcije. Bilo je pomalo neobično jer sam bila jedina žena kandidat i jedna od rijetkih žena u SDA koje su bile kandidati za ovu funkciju. „Atrakcija“ sam postala možda poslije, kada sam izabrana na tu funkciju, kao prva pokrivena načelnica u Evropi. Ovim izborom mislim da su otvoreni neki novi komunikacioni kanali i šanse za Općinu Visoko.
Nisam se ni u jednom trenutku pokajala što sam prihvatila prvu kandidaturu 2012. godine, a nisam se pokajala ni za kandidaturu 2016. godine. Radim posao koji smatram svrsishodnim i korisnim. Mislim da sa ove funkcije mogu učiniti puno dobra i ostaviti trag svog postojanja na dunjaluku. Ne samo da se nisam pokajala, nego sam jako sretna jer za mene je privilegija i čast obnašati ovako odgovornu funkciju.
Nakon nekog vremena došlo je do sukoba mišljenja vas i stranke ispred koje ste došli na poziciju načelnice, počeo je biti sve vidljiviji raskol među vama. Šta se tu zapravo dogodilo, u čemu je nastao problem?
– Ne znam da li je to slučaj u drugim strankama,općinama i gradovima ili je to bio slučaj samo u Visokom, ali u Stranci demokratske akcije Visoko je načelnik morao dolaziti po pamet svakodnevno u stranku i apsolutno nije imao slobodu donošenja operativnih odluka.
Shvatam da se u politici moraju definisati zajednički strateški ciljevi i da se onda mora ići ka ostvarenju tih ciljeva. Ne mislim da čovjek koji prihvata odgovornost funkcije mora za bilo koju operativnu odluku tražiti stav stranke. Gušenjem takvog čovjeka degradirate njegovu funkciju, poziciju i samu njegovu ličnost, a ja to jednostavno nisam mogla prihvatiti. Posebno kad su se ti stavovi ‘stranke’, a znamo da su to uvijek stavovi pojedinaca, počeli kositi sa mojim ličnim stavovima,profesionalnim i moralnim normama, te smo onda došli u prve nesuglasice i probleme.
Moram istaknuti da je to bilo u prvih pola godine moga prvog mandata i na neki način, već tada mi je postalo jasno da nećemo moći dugo funkcionisati tako. U jednom trenutku ja sam čak rekla da dajem ostavku na ovu funkciju, ako neko misli da može bolje raditi neki posao, neka ga radi. Ali ja ovaj posao na ovaj način neću raditi. Ne prihvatam da mi ‘diriguju’ određeni pojedinci, koji sebe nazivaju strankom, da ispunjavam njihove ciljeve i želje. Mislim da se institucionalni poslovi moraju rješavati u institucijama, a strateški pravci djelovanja i strategija razvoja se mogu donositi u okvirima institucija stranke.
Vodili ste uporedo dvije bitke – onu na terenu sa brojnim projektima i onu sa vašim stranačkim kolegama koji su iz nekog razloga nastojali da ospore sve što radite. Pobijedili ste nakon prvog mandata u obje. Tada ste donijeli ipak veliku odluku, da u utrku za drugi mandat uđete kao nezavisni kandidat. Je li bilo teško donijeti takvu odluku? Kako ste se oduprijeli brojnim pritiscima? I jeste li sumnjali u svoju pobjedu?
– Nijednog trenutka nisam sumnjala u svoju pobjedu. Ljudima koji su bili uz mene sam govorila da ne bih išla u ovo da ne smatram da mogu da pobijedim. Pritisaka je bilo i bit će ih, te ih u politici uvijek ima. Odluku da krenem u nezavisnu kandidaturu donijela sam već početkom 2016. godine, kada sam se i formalno razišla sa SDA i kada je postalo jasno da mi nećemo moći sarađivati, niti u kandidaturi, niti u predizbornoj kampanji ili nekom drugom mandatu.
Jednostavno smo se dijametralno razišli. Oni su krenuli u jednom pravcu, a ja sam krenula u nekom drugom i bilo je nemoguće da nastavimo dalje. Započela sam realizaciju velikih projekata o kojima je Stranka demokratske akcije mandatima i godinama prije mene samo pričala i obećavala.
Jedan od tih projekata je i projekat vodosnabdijevanja za 12 hiljada stanovnika, odnosno za jednu trećinu Visokog. Riječ je o proširenju gradskog vodovodnog sistema na ruralni dio općine. Smatrala sam da taj projekat, za koji je bilo jako puno protivnika u SDA, koji su pokušali da ga zaustave, moram nastaviti i završiti, a za to mi je trebao još jedan mandat.
Također, ne možete iz politike izaći kada vi želite. Jednostavno se moraju stvoriti uslovi, a 2016. godine nisu bili stvoreni uslovi da napustim politiku. Prihvatanje nezavisne kandidature je bio moj imperativ, za mene kao pojedinca i čovjeka, ali i kao političara. Odluku o kandidaturi sam donijela sama, obavila sam razgovore s nekim ljudima koje sam smatrala bitnim i njihovo mišljenje važnim. Dobila sam potvrdu da razmišljaju isto kao i ja, te krenula prikupljati kandidate koji će me podržati kao kandidati za Općinsko vijeće Visoko. Napravila sam svoju listu.
Hvala Bogu, rezultat svega toga je poznat, odnijeli smo pobjedu sa najvećim brojem vijećnika (osam) i sanajvećim brojem glasova za načelnicu. Bilo je 12.949 glasova, što je rekord na izborima na području Visokog.
Posvetili ste se samo poslu i radu na terenu jer ste vidjeli da je to recept i da je to ono što građani najbolje prepoznaju i vrednuju. Koje biste projekte izdvojili kao najznačajnije?
– Posao gradonačelnika, uz rad na terenu i realizaciju projekata je puno širi i zahtijeva definisanje strategije razvoja grada, strukturiranje javnog sektora i gradske administracije, organizaciju i rad svih službi koje trebaju da rade u korist građana, a projekti su ono što nastane kao posljedica svega toga. Dakle, ako ste dobro uradili pripremu, onda možete i imati dobru realizaciju projekata. Hvala Bogu, imala sam dosta sreće u realizaciji, nekako su me pratili pogodni trenuci i bilo je određenih donacija, tako da smo u kratkom periodu mogli da uradimo jako puno.
Kao najznačajnije projekte izdvojila bih već pomenuti projekat vodosnabdijevanja i Ambulantu porodične medicine za 14.000 stanovnika. To je projekatrealizovan u prvoj godini mog prvog mandata 2013. godine i sam je vrijedio oko milion KM. Izdvojila bih i Pješački most Luke – Ozrakovići, Trg žrtava genocida u Srebrenici, kao simbol stradanja srebreničkog naroda, što mi je posebna čast da sam mogla da realizujem u Visokom, kao jedini spomenik takve vrste koji se nalazi van Srebrenice. Još je puno projekata koji će ostati da svjedoče poslije nas, ali nekako bih ove izdvojila kao najdraže i meni najbitnije.
Puno je govora bilo o projektu izgradnje vodovodne mreže i kreditnih sredstava EBRD-a za te potrebe. Dokle je njegova realizacija, ima li Visoko sada dovoljno vode i je li ona skuplja za građane Visokog nego što je bila ranije?
– Projekat vodosnabdijevanja je projekat o kojem se posljednjih 20 godina jako puno pričalo, ali jako malo uradilo. Odnosno, nije se uradilo ništa.
U prvoj godini mog prvog mandata mi smo napravili istraživanja, projektnu dokumentaciju i odredili smjernice, na koji način želimo da riješimo problem vodosnabdijevanja. Krenuli smo da tražimo novac, obišli smo puno organizacija, otvorili jako puno vrata i na kraju smo sredstva pronašli kod Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD).
Riječ je o povoljnim financijskim kreditnim sredstvima sa grace periodom, rokom otplate od 15 godina sa jako niskom kamatnom stopom. Radi se o sredstvima koja se plasiraju po pravilima Evropske banke, po njihovom načinu vođenja tendera, uz jako puno nadzora, a jedan od njih je i nadzor nad radovima, što je jako važno. Kada imate dobro plaćen nadzor, koji vi ne plaćate iz svojih, a niti iz kreditnih sredstava, već vam dođe kao grant, to je garancija da će se radovi dobro i uspješno izvršiti.
Na ova sredstava od 9 miliona KM, mi smo dobili milion KM granta i ta sredstva trebaju da budu operativna krajem ove godine. Mislim da će to biti dostatno da ovaj projekat dovedemo u fazu njegove potpune implementacije.
Sada smo na početku treće faze projekta. Prva faza je bila proširenje gradske vodovodne mreže na područje Gračanice, Čekrekčija i Kula Banjera i naselja Prijeko, gdje smo za oko 6 hiljada stanovnika omogućili pristup pitkoj vodi. Druga faza je bila rekonstrukcija rezervoara, odnosno izgradnja još jednog velikog rezervoara u naselju Pertac, zapremine 2.000 m3.
Također, radilo se i na rješavanju gubitaka na postojećem sistemu, zamjenom starih azbestnih cijevi na oko 1.500 kućnih priključaka na kojima smo imali gubitke. Izvršena je sanacija i dio radova na izgradnji nove hlorne stanice i još nekoliko radova na samom izvorištu Vrutak. Trenutno krećemo u realizaciju treće, posljednje faze projekta, koja se tiče proširenja na područje Moštra, odnosno nizvodno rijekom Bosnom od samog grada. Odabrali smo najpovoljnijeg izvođača, a ovih dana potpisujemo ugovor i krećemo u realizaciju. Rok za završetak radova je 12 mjeseci.
Mislim da su ova sredstva i po ocjeni EBRD-a jedna od najbolje implementiranih. Sa ovim projektom zaokružitćemo jednu cjelinu, ali nećemo prestati da radimo na projektu vodosnabdijevanja. I dalje ćemo nastaviti sa vodoistražnim radovima i uvezivati lokalne ruralne vodovode u ovaj jedinstveni sistem, s ciljem da svaki građanin Visokog ima pristup pitkoj vodi, po jednakim uslovima.
Cijena vode u Visokom je 1,20 KM za 1.000 litara, i to na česmi u domaćinstvu. Mislim da je deplasirano pričati o tome da je to skupo, ako znamo da je jedna flašica vode 1 KM. Dakle, 1.000 litara u domaćinstvu, građani plaćaju 1,20 KM. Za sve one kojima je to skupo, ja sam rekla da voda kao Božije i javno dobro je besplatna, međutim, da od izvorišta ta voda dođe do naših česmi, ona prođe veliki put. Ona treba bititretirana, kontrolisana, potrošiti struju za ispumpavanje, te istu negdje uskladištiti. Ova cijena od 1,20 KM samo pokriva te troškove koji nastaju prilikom distribucije.
Mislim da voda u Visokom nije skupa.
Kako se Visoko nosi s koronavirusom sa zdravstvene ali i ekonomske strane. Kako pomažete privrednike, koje ste mjere proveli?
– Situacija u Visokom je prilično pod kontrolom. Mi smo na vrijeme shvatili opasnost da smo zona visokog rizika i poduzeli smo adekvatne mjere na samom početku u februaru i martu. Radili smo dezinfekciju svih javnih zajedničkih površina, ulica, zgrada kolektivnog stanovanja, javnih ustanova i preduzeća. Postavili smo dozatore sa dezinfekcionim sredstvima, koji su bila dostupni i besplatni svakom čovjeku na javnim mjestima. Dosta smo radili na dostavi zaštitnih maski, rukavica i sredstava za dezinfekciju domaćinstvima. Također, vodili smo brigu o ljudima koji su bili u stanju potrebe, jer su bili u samoizolaciji, a nisu imali nikog ko bi mogao da im obezbijedi osnovne potrepštine za život.
Kada je riječ o pomoći privredi, mislim da kao i svi budžeti i Budžet Grada Visokog trpi određene posljedice pandemije. Izvršenje za šest mjeseci našeg Budžeta bilo je 67% prihoda u odnosu na planirane. A rashodi, što je dobro, bili su izvršeni samo 62%.
Hvala Bogu, uz naše ekonomisanje i svakodnevno praćenje Budžeta, da ne pravimo rashode gdje ne moramo, uspjeli smo da zadržimo budžetsku ravnotežu, da ne odemo u deficit. Kako će biti do kraja godine, ja ne znam. U posljednji mjesec dana, punjenje se malo popravilo, tako da već počinjemo da se vraćamo svakodnevnim poslovima i aktivnostima.
Za naše privrednike, mi smo se uglavnom orijentisali na podršku obrtima i malim biznisima. Dali smo ljetne bašte na javnim površinama potpuno besplatno, za sve one koji su po Programu izdavanja ljetnih bašti mogli da dobiju takve dozvole. Također, sklopili smo ugovore sa proizvođačima o otkupu poljoprivrednih proizvoda, koje smo pomogli i sa sjemenskim materijalom. Sjemena smo dijelili i građanima. Grad Visoko je tako za 580 porodica obezbijedio proljetnu sjetvu krompira (25 kg sjemenskog krompira po osobi). Ukupno je zasijano oko 10 hektara krompira, a očekivani prinos je 200 do 300 tona.
Imate li podršku Kantona za projekte koje realizujete, kakav je odnos sa premijerom Mirzom Ganićem, putem medija mogli smo čitati i o određenim vašim sukobima. O čemu se radi?
– Kada govorimo o podršci Zeničko-dobojskog kantona, moram reći da kao i svaki grad i svaka općina u odnosima sa kantonima imamo određene nesuglasice i probleme, što zbog nejasne podjele nadležnosti, a onda se naravno javi i politički jaz, odnosno politička prepucavanja koja nikada ne dolaze sa naše strane, već dolaze uglavnom sa nivoa Kantona, gdje mi ostajemo zakinuti za naše potrebe. Ono što Kanton ulaže na područje grada Visokog, radi bez Gradske uprave, radi to samoinicijativno i ne postupa po prioritetima. Mi se trudimo da budemo pravedni i da ravnomjerno razvijamo područje grada, kada je riječ o cestovnoj ili bilo kojoj drugoj infrastrukturi. Međutim, kada Kanton ulaže, on ulaže parcijalno politički, u ona područja gdje pojedini funkcioneri žive i imaju porodicu. Mogu reći da odnosi sa Kantonom nisu na nekom zadovoljavajućem nivou. Žao mi je što je tako i nadam se da će se to promijeniti u narednom periodu. Mislim da mi ne možemo i ne smijemo biti neprijatelji i da svoje lične frustracije moramo ostaviti po strani, a u svom poslu biti profesionalci.
Sebe doživljavam zaista kao profesionalca i voljela bih da je premijer Ganić malo veći profesionalac u svom poslu.
Izlazite li ponovo na izbore, špekuliše li se o vašim protukandidatima?
– Da, izlazim ponovo na izbore. 03. jula sam predala kandidaturu Centralnoj izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine, te je ona ovjerena i ja sam nezavisni kandidat za gradonačelnicu Grada Visokog. O mojim protukandidatima još uvijek nemamo informacija, zbog toga što političke stranke imaju rokove koji su prolongirani u odnosu na nezavisne kandidate.
Kandidaturu je jedino obznanila A-SDA i njen kandidat, kako smo to iz medija mogli da pročitamo, a to je ministar unutrašnjih poslova ZDK gospodin Dario Pekić. O drugim protukandidatima se samo spekuliše, a ja bih voljela da Stranka demokratske akcije ponudi najboljeg kandidata, da ne žrtvuju nekog anonimusa i nekog mladog čovjeka, jer će na taj način tom mladom čovjeku uskratiti političku karijeru.
Voljela bih da moj protukandidat bude premijer Ganić. Mislim da je on najpozvaniji kao predsjednik GO SDA Visoko, da brani čast i boje SDA na Lokalnim izborima 2020. godine.
Kakav je odnos s lokalnim medijima i medijima generalno, ima li prostora za fer i korektnu saradnju ili pribjegavate i nekim drugim kanalima komuniciranja poput društvenih mreža, web stranice Grada itd?
– Živimo u digitalnom vremenu i naravno da komuniciramo sa građanima na sve načine. Svakodnevno imam direktnu komunikaciju putem Facebooka, e-maila, a građani se obraćaju i pismeno putem gradskog protokola, gdje delegiraju određene primjedbe i zahtjeve. Osim zvanične web stranice Grada Visokog i svih društvenih mreža, sa građanima komuniciramo naravno i direktno. Mislim da su mediji itekako prisutni u Visokom, da smo mi interesantan grad sa svakog aspekta, zbog toga što se ovdje dešavaju promjene koje su vidljive golim okom. Zato što se iz Visokog uvijek čuje glas koji traži pravednost i istinu, glas koji traži da Bosna i Hercegovina počne graditi institucije u koje će svi građani vjerovati. Mislim da se država mora početi graditi ‘odozdo’, a dugi niz godina gradili smo je naopako ‘odozgo’ i to nam nije uspjevalo. Ako budemo razvijali lokalne samouprave, općine i gradove, na taj način ćemo jačati državu, a nadam se da će to i aktuelnoj vladajućoj poziciji u ovoj zemlji napokon postati jasno.
Hoće li biti vremena i za neki odmor prije kampanje, kako se odmara, sada već gradonačelnica, Amra Babić, uspijevate li naći vremena za porodicu i prijatelje?
– Sve je stvar organizacije. Ja sam već naučila na ovaj tempo. Živim ga osam godina i na neki način, da nisam pronašla vrijeme za porodicu i prijatelje, ne bih ovako dugo izdržala. Bio je kratki odmor na početku ljeta poslije kandidature koju sam predala CIK-u, a sad će ponovo biti mali odmor u mjesecu septembru, kao priprema za predizbornu kampanju koja kreće 15. oktobra.
Moram reći da kada je riječ o Visokom i gradonačelnici Amri Babić da predizborna kampanja nikad nije prestala. Ne zato što sam ja to željela i htjela, već jednostavno zato što su to moji protivnici nametnuli kao tako. Ali, uvijek nađem vremena za porodicu i prijatelje, a ako mi ne nađemo vremena za njih, onda će oni naći za nas.
