Sve je počelo u Tuzli 5. februara. Tadašnji premijer Tuzlanskog kantona objavljuje insolventnost četiri privatizirane fabrike u Tuzli i odbija razgovarati s radnicima, nakon čega kreću masovne demonstracije.
Radnicima se pridružuju građani, što prerasta u najmasovnije demonstracije u poratnoj BiH. Februarski protesti isključivo su bili socijalni. Smatra to i politički analitičar i sociolog Srđan Vukadinović.
– Protesti prije dvije godine bili su glas naroda i organizirani su isključivo pod socijalnim geslom. U tom trenutku akumulirana je jedna značajna energija koja je mogla i željela napraviti nekakve promjene. Prije dvije godine postojala je energija koja je imala svoj zamah da rješava ozbiljne probleme s konkretnim zahtjevima – kaže Vukadinović te dodaje da nakon toga svaka vlast treba na umu imati narod.
Huskić: I mi smo učili u tom periodu
On ističe da se 2014. godine dogodio bunt naroda kojem je bilo dozlogrdilo. – Ljudi su željeli pomake, ekonomsku stabilizaciju, radna mjesta, prijeko potrebne reforme. To nikako nisu bili politički protesti nego socijalni bunt – rekao je Vukadinović.
Adnan Huskić, politički analitičar, komentirajući proteste od prije dvije godine, kazao je da su rezultati ipak na neki način ostvareni, jer su tada građani zahtijevali, tražili promjene, koje vlast danas ima na umu, odnosno koje ne ignorira kao u ranijim periodima. – Iako su se ti protesti nekako raspršili, iako je to bio narod, dakle, dogodio se narod, neki rezultati ipak su napravljeni. Vlast se tada prepala naroda – ističe on.
