Apokaliptični prizori s gotovo suhog vrela rijeke Bosne, najupečatljivija su ilustracija upozorenja koja stručnjaci već godinama šalju.
Posljedice klimatskih promjena, nedostatka padavina i dugotrajnih suša, uz katastrofalan odnos prema rijekama i životnoj sredini općenito, BiH guraju u red zemalja kojima će u doglednoj budućnosti nedostajati pitke vode.
14 godina
– Prije 14 godina upozoravao sam na smanjenu količinu padavina u našoj zemlji, ali je to prošlo nezapaženo nakon prve kiše. Za 14 godina količina vode u tlu se izuzetno smanjila, pa neki poznati izvori jednostavno presuše. Razina vode u tlu se sve dublje spušta i ako sada pogledate šume, na plitkim i kamenim tlima drveće već ima smeđe, suho lišće. I rijeke su na rekordno niskim vodostajima.
Uz šume koje gore i manjak vode, veliki problem će biti i nedostatak hrane, jer su sve žitarice sa smanjenim urodom. Nije bilo vlage u tlu kada im je bila neophodna, te su ranije sazrijevale i daju upola ili još manji prinos – kaže za “Avaz” profesor Šumarskog fakulteta UNSA-e Dalibor Ballian, te dodaje da će hrane faliti i u okruženju pa je nećemo imati gdje ni kupiti.
Prognoze govore da će i jesen biti topla i sušna, a požari pustoše hektare šuma, koje naš sagovornik naziva zelenim blagom koje nestaje. Kaže da su mjere kojima bismo mogli pokušati spasiti naše šume od klimatskih promjena i požara navedene u čak 21 studiji za razvoj šumarstva, koje se nalaze u Federalnom ministarstvu poljoprivrede. Niti jedna nije provedena.
– Iako smo uložili veliki trud, ostale su mrtvo slovo na papiru. Izgleda da oni sve to znaju i nije potrebno ništa poduzimati. Šume su nam tu, same rastu, te se mogu slobodno sjeći koliko kome treba. Svi pričaju o avionima za gašenje požara, ali oni se koriste samo na jadranskoj obali, gdje avion može brzo zahvatiti vodu i istresti je na zapaljenu površinu. Naša zemlja, a posebno hidroakumulacijska jezera, ispresijecana je dalekovodima i avione je nemoguće koristiti – ističe prof. dr. Ballian.
Niko ništa
Uz edukaciju u vrtićima i školama te jačanje nevladinog sektora koji se bori za očuvanje prirode, predlaže hitne mjere koje zavise od pojedinca koji misli globalno, a djeluje lokalno.
– Samo tako se možemo suprotstaviti kataklizmi koja nam je tek zakucala na vrata. Trebamo čuvati šume, spriječiti one koji izazivaju požare. Reciklirati otpad, a ne bacati ga u rijeke i šume. Svako od nas treba svake godine zasaditi barem jedno drvo i njegovati ga dok ne bude sposobno da samostalno opstane. Zaustaviti betoniranja svih slobodnih površina u gradovima. Očistiti sve rijeke i zaustaviti besprizornu gradnju malih hidroelektrana. Ne krčiti šume za solarne elektrane, već ih postavljati na krovove velikih fabrika – kaže prof. dr. Dalibor Ballian.
Krčimo šume za solarne panele
Tvrdi da se građanima “prodaje magla“ sa zelenim tranzicijama, pa smo sa 120 malih hidrocentrala uništili vodotokove i okolne šume, a sada krčimo šume za solarne panele.
– Opet smeće umjesto šume, jer nije urađen plan zbrinjavanja starih panela. Bit će sigurno bačeni u neku od naših rijeka ili šuma. Ulazimo i u treću fazu zelene energetske tranzicije, a to su rudnici, litija, olova, cinka, nikla, magnezija, a ne treba zaboraviti ni ugalj kojim se već stoljeće trujemo.
Mi otvaramo rudnike, uz pomoć multinacionalnih off shore kompanija i uz korištenje jeftine radne snage. Oni primarno prerade rudu, koncentrat voze na Zapad, a otrove ostavljaju nama da se stoljećima možemo trovati – kaže Ballian.
