U Memorijalnom centru u Potočarima ovog 11. jula biće ukopano 19 žrtava genocida, a najmlađa žrtva koja će naći vječni smiraj u dolini bijelih nišana je Azmir Osmanović koji je imao 16 godina kada je ubijen.
Azmirov brat Azir, koji je zaposlenik Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari, govorio je za Fenu o tužnoj sudbini brata koji je nakon pada Srebrenice krenuo u koloni preko šume sa ocem Azizom.
-Zadnji put smo se vidjeli u mjestu Baratova odnosno kod benzinske pume u Srebrenici. Nakon zasjede na Kameničkom brdu brat se odvojio od babe i više se nikada nisu sastali. Otac je tragao za njim, a nakon odlaska u selo Luka, blizu Žepe, dobio je informaciju da je brat poginuo u mjestu Poljanci između sela Šušnjari i Slatina na području opštine Srebrenica – kaže Azir Osmanović.
Nakon što se odvojio od oca, Azmir se pridružio grupi dječaka, školskih drugova, koji su pokušali doći do slobodnih teritorija.
-Pokušavali samo proći pravim putem, ali nažalost nismo uspjeli, pa smo se vratili ponovo na stari put. Od nas petorice niko nije imao nikakvo oružje, bili smo goloruki. Od prolaznika smo dobili informacije da Žepa nije pala, pa smo se uputili prema Žepi, iako nismo poznavali put. Međutim, nismo bili na prvom putu, otišli smo u kontra smjeru – ispričao je za Fenu Srebreničanin Islam Bektić, koji bio je svjedok tih dešavanja.
U pokušaju da dođu do Žepe, ubijena su trojica dječaka iz grupe, među kojima je bio i Azmir Osmanović koji će 11. jula biti ukopan u Potočarima.
U augustu 2018. godine na lokalitetu Poljanci kod Srebrenice pronađeni su posmrtni ostaci za koje se kasnije, na osnovu rezultata DNK analize, utvrdilo da pripadaju Azmiru.
Njegov brat podvlači kako je, nažalost, taj proces identifikacije trajao veoma dugo.
-Moj otac Aziz nije uspio dočekati identifikaciju svog sina jer je tri mjeseca nakon što je lobanja pronađena, umro. Nakon što sam obaviješten da se radi o lobanji mog brata osjećao sam se kao da je tog dana ili tog momenta ubijen – kaže Azir Osmanović.
Azir Osmanović preživio je genocid u Srebrenici kao trinaestogodišnji dječak. Ovaj magistar historije radi kao kustos u Memorijalnom centru u Potočarima. Svaki dan posjetiocima govori o golgoti kroz koje je prošlo stanovništvo ove zaštićene enklave.
Kaže da je njegova obaveza širenje istine o genocidu nad Bošnjacima Srebrenice, a kako se nikad i nikome to ne bi ponovilo.
