“Molim medije, radi sebe, jer svi živimo u ovoj zemlji, budite zajedno s nama, dopustite da lideri nađu rješenje”, zavapio je Bakir Izetbegović nakon posljednjeg blic-sastanka o izmjenama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine.
Inače, nastavio je on, uslijedit će teška kriza i stvari će otići kuda ne treba.
Ne znam odakle krenuti u analizi ove krajnje nekorektne, politički stupidne i pomalo bezobrazne izjave.
Propast pregovora
Najkraće rečeno, Izetbegović za eventualnu propast pregovora, tešku krizu i neizvjesnost koja bi mogla uslijediti već je optužio medije i sve one koji bi da iskoriste svoje pravo da kritiziraju ono što im nije po volji.
No, stvar je mnogo dublja, gora i pogubnija.
O izmjenama Izbornog zakona priča se faktički od 2009. godine kada je Evropski sud u Strazburu donio famoznu presudu Sejdić-Finci. Bezbroj pregovora i razgovora, diplomatskih poduhvata i ofanziva od tada do danas se desilo s istim ciljem, koji je na kraju ostao nedostižan – omogućiti civiliziran, evropski izborni model.
Svi ti pokušaju propali su iz istih razloga – primitivnih zahtjeva HDZ-a kao i sitnošićarskih i taldžijskih interesi SDA i njenog predsjednika Izetbegovića. Ni u jednom od tih slučajeva nisu bili krivi ni mediji niti građani, koji uglavnom nisu imali kompletan, transparentan uvid u ono što se iza zatvorenih vrata dogovaralo, crtalo i računalo.
I zašto bi mediji sad bili na strani lidera? Lakše je reći zašto ne bi trebali biti ili bar, zašto bi trebali svaki njihov potez secirati do u najmanji detalj i kritički analizirati svaku njihovu riječ.
Na hiljade tajnih sijela održali su lideri na kojima su dogovarali rastaljivanje para, izmjene kojekakvih zakona, imenovanja, uhljebljivanja…
I iskustvo nas uči da su svaki put kratki ostali upravo građani.
Posljednji put kada su Izetbegović i Čović dogovarali nešto, predsjednik SDA potpisao je anticivilizacijsko “legitimno predstavljanje” u famoznom Mostarskom sporazumu.
Sad mu se ono vraća kao bumerang, jer Čović ne traži ništa više od onoga što je Izetbegović već potpisao i aminovao te obećao njegovu provedbu u cijeloj Federaciji BiH.
Tješiti nas sad može da labilni Izetbegović nije sam s Čovićem. Što je više ljudi uključeno, veća je vjerovatnoća da će neko vrisnuti i progovoriti ako na scenu stupi neki deal vječitih koalicionih partnera SDA i HDZ-a.
Klimaju glavom
Jasno je, naravno, svima da bi Izetbegoviću bilo najlakše da svi šute i klimaju glavom na sve što on uradi ili potpiše, onako kako je to navikao u svojoj stranci.
Jasno nam je i da su Izetbegović i njegovi kadrovi navikli za sve kriviti medije i građane. Tako smo svi mi skupa krivi jer smo razmaženi, što smo napuhali respiratorsku pljačku, raskrinkali uhljebljenja i druge afere.
Ali, u ovom trenutku, kao i u svim drugim, patriotski je ustvari ne biti uz lidere i ne dopustiti im da nas uvuku u novu provaliju.
