“Bakirov paradoks”- tako su nazvali poremećaj u ponašanju osobe koja je četverogodišnju ratnu tragediju svojih sugrađana i svog naroda provela obavljajući poslove šefa kabineta vlastitom ocu. U daljem opisu ovog bihevioralnog poremećaja stoji da su se takve osobe tokom oružane borbe vlastitog naroda, krile iza zaštićenih zidova trezora Centralne banke Bosne i Hercegovine.
U isto vrijeme, izmjestivši članove porodice u sigurnost Zagreba i Istanbula, gdje članovi porodice nisu studirali, a ipak su sticali diplome. Bakirov paradoks je vrlo rijedak poremećaj i javio se kod veoma malog broja ljudi, njih par. Najlakše ćemo ga prepoznati kod osoba koje koriste genocid u Srebrenici i tužbu države za genocid u ostvarivanju vlastitih političkih ciljeva.
Efekti takvog poremećaja ličnosti ogledaju se u tome da sve izdaje, prodaje, laži, manipulacije i dvostruke standarde koje su počinili, prebacuju drugima. Tako osoba, Bakir Izetbegović, po kojem je poremećaj dobio naziv, sve pomenute osobine osobe, koja je izdala, prodala, slagala i manipulisala prebacuje na osobu imena Elmedin Konaković.
Poremećaj u ponašanju više je nego jasan. Ipak, da bismo ga bolje shvatili. Pretpostavite osobu, zamislite je, šefa kabineta, jednog šefa države, koji je i otac šefu kabineta šefa države, a koji poslove obavlja unutar debelih zidova trezora Centralna banke, kako za izdaju optužuje osobu koja u isto vrijeme nema ni punih 18 godina i koja je spremna oružjem stati na branik svog grada i mahale.
Radi boljeg efekta i shvatanja poremećaja nazvanog Bakirov paradoks, neophodno je posjetiti bilo koju srednju školu i posmatrati mladiće od 18 godina. Tek tada, u tom trenutku shvatite, kada vlastitim raciom uporedite sliku mladića od 18 godina spremnog da se oružjem bori i brani i tog šefa kabineta, spremnog da se krije. Vidite li o kolikom se poremećaju radi? Nažalost, Bakirov paradoks, često metastazira u narednu fazu, u kojoj živite potpuno iskrivljenu sliku stvarnosti. U poodmakloj fazi halucinirate pa vam se pravomoćno osuđen premijer sa višegodišnjom zatvorskom kaznom za korupciju, čini Mendelom, Gandhijem ili Martinom Luterom ili vam je u najmanju ruku Malkom X.
Osobe sa Bakirovim paradoksom u osobama poput Ibre Berila, Selme Cikotića, Bisere Turković, Osmana Mehmedagića, Fikreta Prevljaka, Senaida Memića, Begana Mehića, Asima Sarajlića vide ili Emerika Bluma ili im se ukaže Mirza Delibašić, a u posljednje vrijeme haluciniraju Edina Džeku i Džanana Musu. Tužilaštvo im je rektorat, a respiratori s Temu opslužuju 2 pacijenta.
Da pojednostavimo, u varijanti Bakira Izetbegovića, sve ono što je on prebacit će drugome, odnosno Elmedinu Konakoviću.
