Barbara Iveljić iz Ljubije ima 103 godine i omiljena je svim Ljubijancima.
Iako živi već cijeli vijek još uvijek je pokretna, ali i optimistična i nasmijana. Kaže da još uvijek nije spoznala sve životne mudrosti i da je za to malo imati životni vijek stogodišnjaka, kaže baka za Anadolu Agency (AA).
Baka živi sama, može sama naložiti vatru i otići do balkona da provjeri kakvo je vrijeme napolju. Često joj dolaze i brojne komšije, donesu joj ručak, ponešto skuvaju. Barbara najviše voli novinare, jer kako kaže, mnogo voli da je fotografišu, a i rado odgovara na njihova pitanja. U šali kaže da je njena generacija odavno “otputovala” na onaj svijet, te tvrdi da je i životni vijek do Boga.
“Bog je izgleda odlučio da tako dugo živim. Ovih dana sam bila bolešljiva i prehlađena i već sam sebe vidjela kako i ja putujem. Kažem sama sebi ‘dosta je, naživjela si se, svašta vidjela i preživjela’. Nemam više šta ni očekivati, ali eto opet me obraduje svako novo jutro, a pogotovo posjete. Volim ljude”, priča simpatična starica za AA, nudeći nas kafom. Ona kaže da je prvu kafu popila već u rano jutro.
– Udavala se tri puta, rodila četvoro djece –
Baka Barbara je rodom iz Like, gdje je rođena davne 1914. godine. Udali su je njeni u Šurkovac, a tog muža je, kako kaže, kada je bio bolestan liječio legendarni doktor Mladen Stojanović. Poslije smrti prvog muža udala se u Misku Glavu, a onda po treći put u Ljubiju, gdje je i dočekala starost.
“Sva tri muža nisu dugo živjela. Rodila sam četvoro djece i odgajala četvoro pastorčadi. Ništa mi nije bilo teško. Tu drugu djecu ne razdvajam nikad od svoje rođene. Imam dosta unučadi i praunučadi, ali ne znam tačan broj”, kaže s neodoljivim osmijehom na licu.
– U Bosni se nećeš na kamen ogrebati –
Barbari nije žao što su je udali u Bosnu. Kaže da su joj tada rekli: “Idi ti u Bosnu, tamo se nećeš na kamen ogrebati, niti na trn ubosti, kao ovdje u Lici”. Uvijek hvali svoje komšije, a posebno Ahmeta Rešidovića, Ljubijanca koji je često obilazi i donosi joj razne đakonije. Baka kaže da ima nešto penzije, ali i da je hrani država. Korisnik je javne kuhinje, ali za sebe tvrdi da nije neka izjelica i da je kada je hrana u pitanju dosta probirljiva.
Ahmet kaže kako obožava baku zato što ima ogromno srce prepuno ljubavi za svakoga.
“Baka je izuzetno draga i plemenita žena. Raduje se kao dijete svakom mom posjetu, a ja se trudim da joj pomognem koliko god je to u mojoj moći. Sada će baka zahvaljujući Merhametu Njemačke i BiH imati redovite posjete doktora, a dobijaće i prehrambene i higijenske pakete, što će njoj dosta značiti, jer živi od penzije koja iznosi 150 KM”, kaže Ahmet, dodajući da se nada da će u budućnosti biti sve više ljudi koji će pomagati starijima i nejakima.
