Utjecaj prekomjernog korištenja mobitela na djecu je jako štetan, što su potvrdile mnoge studije koje nešto i nisu popularne u javnosti jer smetaju interesima moćnog globalnog IT sektora.
S tim u vezi pojavljuju se simptomi dijabetesa i pretilosti zbog manjka kretanja, a zatim melankolije i aksioznosti zbog gledanja u ekrane, što se još označava i novim terminom digitalna depresija. U socijalnom okruženju, kao na primjer u školama, djeca zbog mobitela još trpe i internetsko nasilje, izložena su nedovoljno ispitanim uticajima mikrotalasa, a na kraju i slabo usvajaju nove lekcije.
OŠ 25. novembar Velika Kladuša od ove školske godine uvela je zabranu mobilnih telefona u školi najobičnijim Pravilnikom o kućnom redu, svjesna svega navedenog.
Pristupajući ozbiljno, imali su i prelazni period za navikavanje ili odvikavanje od mobitela.
– Mi smo taj pravilnik usvojili još krajem prošle školske godine, počeli smo da ga pomalo uvodimo na način da nije bilo rigoroznih sankcija, ali da se razmišlja o toj mogućnosti. Na početku ove školske godine zamolili smo roditelje za podršku, nemamo ni mi pravo da oduzimamo telefone i zavirujemo u torbe, ali roditelji su nas podržali. Evo, već dvije sedmice se provodi Pravilnik i ne primjećujemo da postoje ikakvi problemi. Imali smo za sada samo tri mjere privremenog oduzimanja telefona. Roditelji su došli po njih, izvinili se i rekli da se to više neće ponoviti. Za sada sve ide dobro, kazala nam je Veldina Alibegić, mlada i uspješna direktorica OŠ 25. novembar Velika Kladuša.
Bio je i manji broj onih roditelja koji su u početku negodovali, koji su govorili kako je ovo digatalno doba, kako su mobiteli neizbježni. Drugi su se pravdali da im djeca stanuju daleko od škole, da trebaju na brzom kontaktu imati roditelja zbog prevoza i drugih intervencija. No nakon razgovora sa upravom škole i odmjeravanja potencijalnih benefita i eventualnih nedostataka, složili su se i oni.
– Sve smo saslušali i uvažili, na kraju smo dogovorili da nije problem da djeca dok su u školi ugase mobitel i stave ga u torbu. Evo, prošle su dvije sedmice, čini nam se da sve ovo odgovara i djeci. Nastavnici kažu da mogu osjetiti tu promjenu, sve je nekako drugačije, učenici su više fokusirani na nastavu, ali i međusobno druženje. Generalno je ljepša atmosfera, ali vidjećemo tek šta će biti u narednom periodu, kazala nam je direktorica Alibegić.
Ona je svjesna ograničenja koja postoje, a i nastavno osoblje je spremno na korekcije. Svi se potajno nadaju da će tek ocjene na kraju godine biti najbolji pokazatelj uspješnosti ovog poteza.
