Prosječna plata u Bosni i Hercegovini i dalje raste, ali ostaje daleko ispod standarda susjednih zemalja. Prema posljednjim podacima, prosječna isplaćena neto plata u julu 2025. godine iznosila je 1.601 marku, što je povećanje od 213 KM u odnosu na isti mjesec prošle godine, kada je iznosila 1.388 KM. Iako rast pokazuje pozitivan trend, sindikati upozoravaju da taj iznos nije dovoljan za dostojanstven život i da bi prosječna plata trebala biti najmanje 2.000 maraka kako bi se usporio trend masovnog iseljavanja, naročito mladih.
Rast prosječne plate djelimično je posljedica povećanja minimalnih primanja u entitetima – u Federaciji BiH minimalna plata sada iznosi 1.000 KM, dok je u Republici Srpskoj 900 KM. Ipak, i s ovim povećanjima, Bosna i Hercegovina ostaje na dnu regionalne ljestvice. Minimalac u Srbiji iznosi 1.078 KM, u Crnoj Gori 1.173 KM, u Hrvatskoj 1.467 KM, dok je u Sloveniji čak 1.760 KM, prema podacima BHRT-a.
Kada se pogledaju prosječne plate, razlike su još veće – BiH 1.601 KM, Srbija 1.821 KM, Crna Gora 1.985 KM, Hrvatska 2.810 KM, a Slovenija prednjači sa 3.114 KM. Sindikati upozoravaju da prosječna plata u BiH ne prikazuje realno stanje, jer dvije trećine radnika zarađuje manje od tog iznosa, prenosi Biznisinfo.
– Platu od 1.555 maraka i više prima tek svaki treći radnik u Republici Srpskoj. Dvije trećine radnika tu platu ne može ni da sanja – izjavio je Goran Stanković, predsjednik Saveza sindikata RS.
Prema podacima Saveza samostalnih sindikata BiH, sindikalna potrošačka korpa za septembar 2025. godine iznosila je 3.431,60 KM, što znači da četvoročlana porodica s jednom prosječnom platom ne može pokriti ni polovinu osnovnih troškova života. Građani i sindikati saglasni su da bi prosječna plata morala dostići najmanje 2.000 maraka kako bi se osigurao osnovni životni standard.
Stručnjaci, međutim, upozoravaju da bez rasta privrede ne može biti ni značajnijeg rasta plata.
– Mi to, nažalost, nikada nećemo stići. Nemamo privrednog rasta, nemamo ozbiljna investiciona i strateška ulaganja u razvoj privrede. Kod nas je važnije zadužiti se i napraviti koji kilometar autoputa, nego pomoći realnom sektoru – istakao je Zoran Pavlović, ekonomski analitičar.
Zaključak je jednostavan – u zemlji u kojoj prosječna plata nije dovoljna za osnovne troškove, preživjeti mjesec postaje vještina ravna magiji. A oni koji ne vjeruju u čuda, sve češće ih traže – izvan granica Bosne i Hercegovine.
