Britanac James Taylor, klavijaturista koji živi u glavnom gradu Turske Ankari, pozvao je svijet da pokaže suosjećanje sa žrtvanama jučerašnjeg terorističkog napada, u kojem je poginulo 37 osoba, kao što je to činio kada su druge evropske i svjetske prijestonice bile meta terorističkih napada.
U svojoj objavi, koju je podijelilo više od 36.000 korisnika društvene mreže Facebook, Taylor je uporedio napad u Ankari sa eksplozijom bombe ispred robne kuće Debenhams u centru Northemptona ili u centru Birmighama ili na trgu Pikadili u Londonu.
“Zamislite žrtve. Tinejdžere koji jure za autobsuom kako bi se vratili kući, bake i djedove koji hodaju gradom, ljude koji čekaju taksi nakon dugog dana smijanja i druženja na suncu. Sada zamislite da su Englezi, da se napad dogodio u Engleskoj. Da su umjesto ovih ljudi, oni koje svakodnevno viđate na putu do posla, ljudi poput vas i mene, normalni i sretni ljudi. Porodice, policajci, studenti, umjetnici, parovi. Možda vaši prijatelji. Ovi ljudi nisu ništa drugačiji. Samo se dogodilo da su Turci”, napisao je ovaj mladić.
“Veoma je lako pogledati terorističke napade u Londonu, New Yorku i Parizu i osjetiti bol i tugu zbog tih žrtava, zašto onda nije isto tako kada je riječ o Ankari? Da li zato što jednostavno ne shvatate da Ankara nije ništa drugačija od tih gradova?”, upitao je Taylor koji je dodao da “nikada nije osjećao veću dobrodošlicu”, nikada i nigdje nije bio “sretniji i sigurniji” nego u Ankari.
“Za razliku od mišljenja koje postoji, Turska nije Bliski istok. Ankara nije ratna zona, to je normalan, moderan grad, kao bilo koja evropska prijestonica, a Kizilay je apsolutno srce grada, centar grada“, objašnjava Taylor.
“Bili ste Charlie, bili ste Pariz. Da li ćete biti Ankara?“, upitao je Britanac koji tursku prijestolnicu već 18 mjeseci naziva “svojim domom”.
U terorističkom napadu koji se dogodio u nedjelju popodne u centru Ankare poginulo je prema posljednjim podacima 37 osoba, a više od 120 ih je povrijeđeno. Eksplozija se dogodila u kasnim popodnevnim satima na autobuskoj stanici, nedaleko od raskrsnice Gjuven park u samom centru turskog glavnog grada, u trenutku kada je na njoj bilo mnogo ljudi.
