Stanko Bendarević iz sela Crkvina kod Bosanskog Šamca na svom imanju prije osam godina počeo se baviti neobičnim poslom, uzgojem divljih zečeva, a uprkos brojnim nedaćama, zbog ljubavi prema ovoj vrsti nije odustao.
Glavni cilj mu je da popravi brojno stanje ove vrste u prirodi, a oko 300 jedinki koliko uzgoji tokom godine prodaje lovačkim društvima u čitavoj Bosni i Hercegovini.
“Vidio sam ako se budemo ovako nastavili ponašati prema ovoj vrsti divljači moći ćemo je samo vidjeti na lovačkom kalendaru. Sve nedaće i nevolje sjatile su se na ovu vrstu: nepravilan izlov, saobraćajnice, herbicidi, pestici, grabljivice…”, rekao je Stanko Bendarević za Anadolu Agency (AA).
On i članovi njegove porodice bave se lovom, ali više su ljubitelji prirode pa mu je tako na pamet pala ideja da pokrene ovaj posao. Na početku je, prisjeća se, bilo teško jer su u pitanju bili pionirski koraci, a prve jedinke nabavio je iz Italije. Kada je najviše postigao, došao je 14. maj 2014. godine kada je zbog poplave ostao bez ijednog zeca. U tom trenutku imao je 200 zečeva spremnih za puštanje u prirodu, a matično jato imalo je 80 porodica.
“Kad je prošla prva nevolja nastupila je druga, jaka zima. Ušao sam u zimu sa 40 porodica međutim temperatura nije štedila tu vrstu divljači ponovo je uzela svoj danak, ali ostala je podloga – matično jato”, kaže Bendarević.
Još uvijek se oporavlja od gubitaka, trenutno ima mnogo manje zečeva nego tada, ali i dalje se nada uspjehu.
Prilikom obilaska ekipe AA Bendarevićeve “farme”, objasnio je da trenutno u specijalizovanim kavezima ima 26 porodica, koje čine po jedan mužjak i jedna ženka.
Za divlje zečeve, koji narastu do oko četiri i po kilograma težine, kaže da su veoma specifični i popuno različiti od domaćih zečeva.
“Osam godina se bavim ovim poslom, po malo iz zadovoljstva, naravno prešlo je u ekonomiju, nikad još nisam uspio da mu tepam, zeko ovako – onako, on bježi od čovjeka i psa, smatra da su to njegovi neprijatelji”, kaže on.
Osim u temperamentu domaćeg i divljeg zeca koji su prema riječima Bendarevića “kao nebo i zemlja”, razlika je i u broju mladih koje par donese na svijet tokom godine. Par divljih zečeva godišnje četiri puta ima po jedno ili dvoje mladunaca, a gotovo je nemoguće sve uzgojiti do puštanja u prirodu.
“Sa pitomim zecom ili kunićem, možeš se i poigrati i pomaziti, a ovima nikad nisam uspio da priđem, ne žele da ih se uznemirava i jako su plašljivi”, rekao je on.
Samo jednom zecu kojeg trenutno ima uspio se približiti dovoljno da mu s vremena na vrijeme pojede po malo granula iz ruke.
“Čim se okote spremni su za bijeg”, kaže on.
Plašljivost njegovih zečeva ne sprečava ga da im tepa, naročito dok ih hrani, a kaže da se tokom ljetnih dana najbolje odmara u prostoru u kojem su ograđeni kavezi.
Prema njegovim riječima u pitanju je mukotrpan posao, ali cijena je solidna, pa iako nije svake godine ista oko 100 evra košta zec sposoban za samostalan život i reprodukciju u prirodi. Objasnio je da mlade zečeve oko pete nedjelje odvaja od roditelja, koji koristi za dalju reprodukciju. Mlade zečeve onda gaji do 14 do 16 nedjelje kada postaju sposobni za samostalan život u prirodi. Gdje će ti zečevi završiti zavisi od lovačkih udruženja, a do sada ih je prodavao u Trebinje, Prijedor, Banjaluku, Bileću, Ilijaš, Vareš i mnoge druge gradove.
“Tamo gdje se unese potrebno je posvetiti pažnju dan dva, dok se ne upozna sa okolinom i on je tada bezbjedan”, kaže Stanko Bendarević.
Svaki dan na svojoj farmi radi po dva sata. Hrani ih peletiranom hranom koja sadrži sve što je zečevima potrebno, a osim toga daje im svježu vodu, te ponekad mrkvu, jabuku, kupus i kukuruz.
Kaže da u Bosni i Hercegovini osim njegove postoji još samo jedna farma divljih zečeva, u Čitluku, a na pitanje zašto se tako malo ljudi odlučuje da se time bavi, Bendarević je istakao da je u pitanju rad iz ljubavi.
“Za početak su trebala velika sredstva, naravno da će se po malo vratiti i vratila bi se da nije bilo ovih nevolja”, kaže on i dodaje da svi koji su se interesovali za uzgoj divljih zečeva rado bi da preko noći povrate uloženo, što je u ovom poslu nemoguće.
Radni vijek Bendarević je kaže proveo po drumovima cijelog svijeta, kao vozač kamiona i autobusa. Prema njegovom planu uzgoj zečeva trebalo bi da njegovoj supruzi i njemu omogući odmore i banjska liječenja u penzionerskim danima koji su blizu.
Kaže da ima “60 i kusur godina”, a da tokom 40 godina lovnog staža nikada nije odstrijelio zeca.
“Kako ću? Podigao ga, odhranio, pustio ga u prirodu, i kada ga imam na nišanu kažem – polako, doći ćeš ti opet. Slab sam lovac za odstrjel, važnija mi je sofra i druženje”, dodaje Stanko Bendarević.
