Da li siromašna Bosna i Hercegovina školuje medicinski kadar za bogatu Evropsku uniju? Nadležni negiraju, a podaci ukazuju na suprotno. U Tuzlanskom kantonu će ove školske godine biti upisana 24 odjeljenja učenika medicinske struke. S druge strane, statistika nezaposlenih godinama ukazuje na alarmantno stanje.
Alem Dedić kaže da se oduvijek želio baviti medicinom, zbog čega je i predao prijavu u Medicinsku školu.
“Očekujem jedno kvalitetno obrazovanje i očekujem šansu za daljim napretkom, nadam se u ovoj državi”, navodi on.
Ukoliko ne bude tako, kaže da će potražiti zaposlenje izvan granica. Zainteresovanost za tu školu posljednjih godina je sve veća, nerijetko je prijavljenih više od upisanih. Da tolika potreba za ovom strukom ne postoji, ne potvrđuju samo iz resornog ministarstva, već i podaci Službe za zapošljavanje. U junu na evidenciji nezaposlenih ima čak 1999 medicinskih tehničara. Godinama je slično stanje i medicinske sestre su među najzastupljenijim zanimanjima.
Poslodavci uglavnom nude radna mjesta u domovina za starije osobe, potvrđuju za BHRT iz Zavoda.
“Zatim, tu su uglavnom jednom ili dva puta godišnje kad objavljuju javne zdravstvene ustanove, da li domovi zdravlja ili bolnice, ali ne budu oglasi tako često”, kaže Amela Makul iz Službe za zapošljavanje Tuzlanskog kantona.
I pored toga, upisna politika se ne mijenja, naprotiv. Otvaraju se nova odjeljenja. U jedinoj medicinskoj školi u Tuzlanskom kantonu bit će upisana 264 učenika, a ostali će biti raspoređeni u mješovitim školama.
“Dodatni problem se stvara svake godine, što se iz godine u godinu formiraju nova odjeljenja u mješovitim školama kao što su Kalesija, Živinice, Lukavac, Gradačac”, objašnjava ravnatelj JU Srednja medicinska škola Tuzla Abid Begović.
“Oko Medicinske škole ćemo se u budućnosti morati angažovati i otvoriti širi društveni dijalog, razgovarati sa više društvenih aktera da li nam je to potrebno i dalje, kako ćemo postupati s tim, gdje će svršenici toga?“, mišljenja je ministar obrazovanja i znanosti Tuzlanskog kantona Ahmed Omerović.
Ministar napominje da se radi o pritisku, zainteresovanosti roditelja i učenika, zbog čega je i proces složen. Godinama su se vlade mijenjale, a broj nezaposlenih medicinara i upisanih učenika nije se smanjivao, pa se postavlja pitanje da li je bilo volje za zadržavanjem sposobnih kadrova u zemlji? Za Slobodana Blagovčanina iz Omladinskog resursnog centra Tuzla odgovor je jasan.
“Tako da se meni čini da mi građani iz svog budžeta plaćamo kadar koji će kasnije dobro doći nekim mnogo razvijenijim državama od nas i smatram da je prijeko potrebno da se nešto napokon uradi, u smislu da vidimo kojih to zanimanja nama fali, pa možda u njih više da uložimo”, navodi on.
Dok Evropska unija ulaže u znanje i vještine koje će biti konkurentne na tržištu, naša zemlja se, po svemu sudeći, bavi pripremom radne snage za izvoz.
