Tužilaštvo Haškog tribunala zatražilo je od apelacionog vijeća da poništi oslobađajuću presudu Vojislavu Šešelju i osudi ga za ratne zločine u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH ili da naloži ponavljanje cijelog suđenja.
U najavi žalbe, koju je Tribunal danas objavio, Tužilaštvo ocjenjuje da je oslobađajuća presuda “nerazumna” i “neobrazložena”.
Prvostepeno sudsko vijeće, prema Tužilaštvu, propustilo je da razmotri mnoge važne dokaze, da se izjasni o ključnim pitanjima i da navede na kojim je pravnim propisima zasnovalo oslobađajuću presudu.
Mnoge greške koje su sudije počinile u potpunosti obezvređuju čitavu prvostepenu presudu, tvrde tužioci. Kao najznačajnije greške, oni navode to što je vijeće ustanovilo da nije bilo sistematskih i raširenih napada na civile uprkos opsežnim dokazima.
Također, prvostepeno vijeće je, po tužiocima, pogrešilo kada nije odbacilo, već usvojilo Šešeljev argument da nije bilo progona civila, već da su oni bježali iz ratnih zona i da su autobusi kojim su prevezeni bili obezbijeđeni kao “humanitarni gest”.
Tužilaštvo naglašava i da su sudije potpuno zanemarile njegove dokaze o postojanju udruženog zločinačkog poduhvata u kojem je Šešelj učestvovao, ne razmotrivši dokaze o obrascu zločina i namjeri koju je Šešelj dijelio sa ostalim učesnicima.
U drugoj osnovi za žalbu, Tužilaštvo ocjenjuje i da je prvostepeno vijeće pogrešno protumačilo činjenice, zbog čega je cijeli postupak nepropisan i pravda nije zadovoljena.
“Na osnovu cijelog dokaznog materijala, razumno vijeće nije moglo zaključiti da nisu dokazani zločini protiv čovječnosti: da optuženi nije odgovoran za te zločine kao učesnik u udruženom zločinačkom poduhvatu: da optuženi nije podsticao zločine: da nije pomagao i podržavao zločine koje su šešeljevci počinili: da nije sam fizički počinio zločine progona, deportacije i prisilnog premiještanja i, na kraju, da nije krivično odgovoran”, pišu tužioci u najavi žalbe.
Na kraju, glavni tužilac Serge Brammertz traži da žalbeno vijeće poništi prvostepenu presudu i Šešelja proglasi krivim i osudi.
Kao alternativno rješenje, Brammertz traži da se presuda poništi, a čitavo suđenje Šešelju ponovi.
U dogledno vrijeme, haško Tužilaštvo podnijeće sudu cijelu žalbu i detaljnije obrazložiti njene osnove.
Većinom glasova, Haški tribunal je 31. marta oslobodio krivice Šešelja. Za oslobađanje su glasali predsjedavajući sudija Jean-Claude Antonetti i sudija Mandiaye Niang, dok je sudija Flavia Lattanzi imala suprotno mišljenje da bi Šešelja trebalo osuditi.
Šešelj je oslobođen krivice za zločine protiv čovječnosti – progon nesrba na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi; deportaciju i prisilno premiještanje.
Po presudi, vođa radikala nije kriv ni za kršenje zakona i običaja rata – ubistva, mučenje, okrutno postupanje, bezobzirno razaranje sela ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom, uništavanje vjerskih objekata i pljačkanje javne ili privatne imovine.
Presudom je utvrđeno da su počinjeni neki od zločina iz optužnice i da su dobrovoljci SRS bili umiješani u njih, ali ne po Šešeljevom naređenju i odobrenju.
Potvrđeno je da su na više lokacija u Vukovaru, Zvorniku, Sarajevu, Mostaru i Nevesinju počinjena masovna ubistva, mučenje, okrutno postupanje, seksualno nasilje i pljačka.
Vijeće je, većinom glasova, utvrdilo da nije postojao udruženi zločinački poduhvat čiji je cilj bilo stvaranje jedinstvene srpske države na velikim dijelovima teritorija Hrvatske i BiH, odnosno Velike Srbije, u kojem je, po optužnici, sa Šešeljem učestvovao i tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević i drugi srbijanski vojni, politički i policijski zvaničnici.
Presudom je utvđeno da je stvaranje Velike Srbije bio Šešeljev politički cilj, ali da nije podrazumijevao činjenje zločina. Ni u Hrvatskoj, ni u BiH, ni u Vojvodini, po presudi, nije bilo rasprostranjenog i sistematskog napada na na nesrpske civile, već sukoba između zaraćenih strana.
Šešelj, po presudi, nije imao ni de jure, ni de facto nadređeni položaj nad dobrovoljcima SRS koje je slao na ratišta u Hrvatskoj i BiH na kojima su počinjeni zločini.
Iako je, većinom glasova, utvrdilo da je Šešelj u nekim svojim govorima pozivao na progon nesrba, kao u vojvođanskom selu Hrtkovci u maju 1992, vijeće je zaključilo je da “Tužilaštvo nije dokazalo da je taj govor doveo do odlaska Hrvata i kampanje progona”.
