Nagrađivani novinar Guardiana Ed Vulliamy, koji je na Haškom sudu svjedočio u čak desetak suđenja, opisao je svoj susret s generalom Slobodanom Praljkom.
Vulliamy je jučer, nakon što je Slobodan Praljak počinio samoubistvo, za The Guardian napisao članak u kojem opisuje kako je susreo Praljka u septembru 1993. u samoproglašenoj “republici” Herceg-Bosni.
Praljak je tada, naime, dozvolio trima stranim novinarima, među kojima je bio i Vulliamy, ulazak u koncentracijski logor Dretelj kod Čapljine, u kojem su bosanski muslimani bili zatočeni, maltretirani i ubijani.
Uz svu pažnju javnosti koju je privukla presuda Ratku Mladiću, generalu bosanskih Srba, mnogi su zaboravili da se u Bosni vodio još jedan rat, u kojem su bošnjački Hrvati pokušali stvoriti vlastiti “etnički čistu” teritoriju, piše Vulliamy u jučerašnjem članku koji je objavio The Guardian.
Britanski novinar Vulliamy je, inače, prvi novinar od čuvenog suđenja u Nurembergu koji je svjedočio na nekom međunarodnom sudu za ratne zločine. Kao iskusni reporter iz ratne BiH svjedočio je, između ostalih, na suđenjima Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću, ali i Slobodanu Praljku.
Na sudu je Vulliamy ispričao kako je 1993. godine bio u Bosni i Hercegovini tragom informacije prema kojoj uslovi u logorima u kojima su hrvatske snage držale zatočene bošnjačke muslimane nisu bili u skladu sa Ženevskom konvencijom. Novinarima među kojima je bio i Vulliamy više puta je zabranjen ulaz u logor Dretelj, a onda je general Praljak, iz razloga koji su bili poznati samo njemu, potpisao komandu da se novinare ipak pusti u Dretelj, stoji u Guardianovu članku.
“Kad smo došli do bivše baze JNA i pokazali Praljkovu dozvolu komandanta logora, bio je zgranut, ali je ispoštovao Praljkovu komandu i pustio nas unutra. U jednom skladištu vidjeli smo stotine uplašenih ljudi koji su sjedili i čučali. Neki su iza zatvorenih vrata bili 72 sata, a stražari su ih ostavili da se guše u vrućini i smradu. Pili su vlastiti urin”, piše Vulliamy.
“Potom smo otišli prema dva hangara koja su bila ukopana u brdo. Vrata su bila otvorena, ali unutra je bilo mračno. Zatvorenici koji su bili smješteni u njima bili su mršavi poput kostura, oči su im bile nefokusirane, a mnogi su imali problema s kožom. Ispričali su nam kako su vrata bila često zaključana te kako su jedne noći pijani stražari zapucali kroz njih, pri čemu je nekoliko zatvorenika bilo ubijeno i ranjeno. Vidjeli smo rupe od metaka u vratima i udubine na stražnjem zidu tunela. Zatvorenici su bili muslimani, a mnogi od njih bili su se borili u sklopu HVO-a pod Praljkovim zapovjedništvom protiv zajedničkog srpskog neprijatelja, a sada su bili u zatočeništvu svojih bivših suboraca”, posvjedočio je Vulliamy.
