Iz svih krajeva bivše SFR Jugoslavije, poklonici Josipa Broza Tita danas su posetili Kuću cvijeća, mjesto na kojem je sahranjen doživotni predsjednik nekadašnje države, kako bi mu odali počast na 35. godišnjicu njegove smrti.
Kustos Muzeja istorije Jugoslavije Ana Radić kazala je, kada su u pitanju posjete ovom Muzeju, tokom godine posjećuju ga gosti iz inostranstva, dok na datume kada se obilježavaju nekadašnji dan mladosti (25. maj) ili godišnjica smrti Josipa Broza Tita (4. maj), posjetioci su u najvećoj mjeri iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Makedonije i Crne Gore.
Mladenović: Kako je bilo raditi za Tita
U Kući cvijeća, uz brojne druge goste, ekipa Anadolije zatekla je i Miroslava Mladenovića, stražara, a po potrebi fotografa i snimatelja koji je za Josipa Broza Tita, doživotnog predsednika SFRJ koji je umro u Ljubljani 4. maja 1980, radio 35 godina.
Prisjećajući se službe kod nekadašnjeg predsjednika, Mladenović je kazao kako Tito nikada nije pio alkohol, da je lično sadio cvijeće u okolini svoje rezidencije te da konje nikada nije tjerao da jašu uzbrdo i nizbrdo kako ih ne bi opteretio.
“Takva ličnost se ne rodi u istoriji. Sve je znao. Dva dana budeš na dužnosti, kući nikome ne smeš da se javljaš. Tu smo se hranili i sve radili. Par puta bi se zaustavljao pored nas koji stražarimo i razgovarao ponešto sa nama, a mi to odmah prenosimo, šta nas je pitao Tito. Kada on prima strane goste, a primao je sve moguće profesije, to niko na svetu nije radio, ali Tito i Jovanka su nametali razgovor iz njihove struke, o filmu, o pozorištu, o astronautima…”, kaže Mladenović.
Referent za opšte poslove nekadašnjeg oficirskog bataljona Blagoje Đurić, a danas devedesetogodišnjak, kaže kako je Tito imao razumijevanja za svakoga.
“Jednom sam bio na straži i on dolazi sa Ljubodragom Đurićem, načelnikom kabineta. To je bilo početkom 1947. godine. Dolazi on, ja stanem mirno, i pita me – je li zima. Ja kažem – nije, a na meni je bunda od ovčije kože do zemlje, ali zamazana, prljava. Kada sam rekao da nije zima, on zavuče ruku da proveri i kaže – pa baš i nije toplo. Čovek je bio prosto human, prijatan.”
Vinjević: U čast vremenu koje više nikada neće doći
Vladimir Vinjević, rodom iz Gorskog Kotara iz Hrvatske, kaže kako svakog 4. i 25. maja, kao i 20. oktobra i 29. novembra dolazi u Kuću cvijeća.
“To je vreme što više nikada nigde doći neće. Ja sam Titov pionir, imao sam osam godina kada je on umro. To je vreme kada se živelo, radilo, putovalo, kada te niko nije pitao ko si, gde si, odakle si. To se više nikada ponoviti neće. Tito je najveći državnik ikada.”
