U nepuna dva mjeseca ugašena su četiri mlada života, od čega je troje maloljetnika. Krajem novembra 2017. godine 15-godišnji dječak u Tuzli je izvršio samoubistvo iz lovačke puške. Navodno je dječak ostavio i oproštajno pismo, ali razlozi za ovakav tragičan čin nisu poznati.
Posljednjeg dana 2017. godine u Livnu je pronađeno beživotno tijelo 28-godišnjeg Amera Sitnića koji je izvršio samoubistvo vješanjem. Sitnić je iz Sarajeva, gdje je radio i živio, došao u posjetu majci.
Početak ove godine obilježila je tragedija u Mostaru gdje je 14-godišnji dječak preminuo nakon pada sa zgrade Staklene banke. Dječak je bio sam, a prema dostupnim informacijama policija ne isključuje mogućnost da je riječ o samoubistvu.
Četvrti slučaj dogodio se u srijedu 3. januara kada je samoubistvo izvršila maloljetnica u mjestu Buci kod Visokog. U porodičnoj kući pronađeno je obješeno tijelo 17-godišnje A.DŽ.
Univerzitetski profesor i psiholog Ismet Dizdarević u razgovoru za agenciju Patria navodi da svaki slučaj treba posebno tumačiti, ali da je riječ o velikom društvenom problemu i zabrinjavajućoj pojavi s obzirom na broj slučajeva u kratkom vremenskom periodu.
– Vrlo je teško tražiti opće razloge zašto mladi ljudi dižu ruku na sebe kada se očekuje da u tim godinama razmišljaju o životu, budućnosti. Razlozi mogu biti dublji, ali je u slučajevima samoubistva ranije postojala ta misao. Dakle, to se ne dešava u momentu – kaže profesor Dizdarević.
On smatra da je neposredna okolina ta koja može uočiti signale, primjerice kada se neko izoluje, povlači u sebe, mijenja raspoloženje…
Na pitanje koliko mladi ljudi imaju iskrivljenu sliku realnosti zbog ekspanzije društvenih mreža, Dizdarević smatra da je moguće da svoj život porede s onim što vide na ekranu ili kod drugih osoba.
– Javljaju se osjećaji nezadovoljstva, bezvrijednosti, a ponekad i misao da je najbolje da odu s ovog svijeta.
Dizdarević također ističe da osobe koje žele izvršiti samoubistvo traže skrivenija mjesta ili biraju momenat kada ih niko neće moći spriječiti u tom naumu.
Struka se slaže da se razlozi za ovakav čin mogu posmatrati od slučaja do slučaja. Oni mogu ići od ličnog nezadovoljstva trenutnom situacijom (u školi, društvu, porodici) do toga da time žele kazniti nekoga (roditelje i članove porodice).
