Sud Bosne i Hercegovine osudio je četvoricu bivših pripadnika Armije RBiH na ukupno 27 godina zavora za zločine nad civilima zatočenim u mjestu Kruščica kod Viteza 1993. godine.
Minet Akeljić i Šaban Haskić su osuđeni na po sedam godina zatvora, Senad Bilal na osam, a Hazim Petković na pet. Proglašeni su krivim zbog fizičkog, psihičkog i seksualnog zlostavljanja hrvatskih civila u zatočeničkom objektu Crna kuća.
Šemsudin Đelilović je oslobođen optužbi, javio je BIRN BiH.
Akeljić je proglašen krivim kao nekadašnji komandir Vojne policije Prvog bataljona 325. brdske brigade za slanje grupe zatočenika na prve linije sukoba, gdje su dvojica bila opasana eksplozivom i izložena vatri.
Sud je utvrdio i da je Akeljić bio prisutan kada su dvojica zatočenika tjerani da se međusobno udaraju.
Haskić, Bilal i Patković su kao vojni policajci osuđeni zbog udaranja civila palicama, nogama, kundakom puške, te tjeranja zatočenika da se međusobno tuku.
„Senad Bilal naredio je Goranu da udari Stojana 20 puta palicom, a Stojanu da udari Gorana 25 puta. Optuženi nije bio zadovoljan pa ih je on udarao palicom“, navodi se u jednoj od 18 tačaka optužnice za koje je Vijeće proglasilo nekadašnje vojne policajce krivim.
Vijeće je Haskića i Bilala proglasilo krivim i za seksualno zlostavljanje dvojice civila, koje su, kako se navodi u presudi, natjerali da se skinu odjeću i da vrše jedan drugom felacio.
Svi optuženi su oslobođeni pojedinih, a Đelilović svih tačaka optužnice, jer izvedeni dokazi nisu bili dovoljni za dokazivanje krivice van razumne sumnje.
Prilikom odmjeravanja kazne, Vijeće je cijenilo broj krivičnih radnji, a za Akeljića da je bio na poziciji komandira.
„Ovdje se nije radilo o izolovanom slučaju zlostavljanja već o sistematskom, što potvrđuje broj krivično-pravnih radnji“, rekao je predsjedavajući Vijeća Davorin Jukić.
On je dodao da su iskazi svjedoka za osuđujući dio presude bili vjerodostojni i uvjerljivi te da ničim nisu bili dovedeni u pitanje.
Vijeće je zaključilo da su oštećeni bili civili, od kojih su neki uhapšeni prilikom košenja trave, a drugi nakon što su položili oružje, u vrijeme kad nisu neposredno učestvovali u ratnih dejstvima.
Na izrečenu presudu dozvoljena je žalba Apelacionom odjeljenju Suda BiH.
