Moje biračko mjesto – hoću zastavu moje države! – foto Omer A. Mesihović
Donesite i postavite državnu zastavu da označite biralište, pa da glasam dostojanstveno kao slobodni državljanin Bosne i Hercegovine.
Gradsko vijeće Grada Mostara čiji je predsjednik Salem Marić iz stranke SDA i Gradonačelnik Grada Mostara Mario Kordić iz stranke HDZ sa svim svojim saradnicima, koji su na nižem nivou po rangu odgovornosti, NISU OBEZBIJEDILI NORMALNE USLOVE NA BIRALIŠTIMA kako bismo mogli birati građanske predstavnike bez psihološkog pritiska i bez bilo kakvih drugih uticaja na našu volju – želim da glasam sa dostojanstvom kao slobodan čovjek, državljanin Bosne i Hercegovine na biralištima koja su državnom zastavom označena kao prostor gdje će građani izraziti svoju demokratsku volju i svečano i dostojanstveno izabrati građanske predstavnike.
Gradsko vijeće (Salem Marić, predsjednik, član SDA) i Gradonačelnik (Mario Kordić, član HDZ) svojim vrlo pogrešnim činjenjem doveli su nas normalne ljude u situaciju da osjećamo da gaze po našem ljudskom dostojanstvu, a ne znaju jadni da SVOJE ljudsko dostojanstvo čovjek može sačuvati jedino ako vodi računa o dostojanstvu drugih ljudi.
Ja sam došao na biralište sa svojom suprugom. Ušli smo na biračko mjesto, prijavili se i uzeli glasačke listiće. Uzbuđeni smo. Supruga je glasala, mada je kao i ja osjećala ogroman psihološki pritisak. Na biralište smo došli ulicom Kralja Tomislava. Gledali smo kako na stubovima vijore zastave koje nisu državne. Postavljanje tih zastava organizovala je gradska uprava – Gradsko vijeće i Gradonačelnik preko svojih potčinjenih kroz sistem subordinacije sve do izvršilaca, a to su radnici “Parkova”.
Na biralištu, na ulazu, na zgradi, na ulaznoj kapiji – nigdje nije bilo državne zastave koja bi kao simbol sugerisala da se radi o opštim Izborima 2022. u državi Bosni i Hercegovini, u Gradu Mostaru.
Državna zastava, makar bila i SAMO JEDNA da označi biralište, JEDNA da razbudi osjećaj ponosa i dostojanstva, JEDNA JEDINA bez koje ja ne mogu završiti proces popunjavanja glasačkih listića, mora se zavijoriti iznad moje glave!
Donesite i postavite državnu zastavu da označite biralište, pa da glasam dostojanstveno kao slobodni državljanin Bosne i Hercegovine.
Dolazeći na glasanje / izbore vidio sam kako leprša mnogo zastava koje nisu zastave Bosne i Hercegovine.
Takve zastave lepršale su i 1993. godine kada su bojovnici HVO-a Herceg-Bosne protjerali iz našeg stana mene i moju porodicu. Zatim su pod takvim zastavama bojovnici HVO-a Herceg-Bosne protjerali iz stanova porodice mojih sestara.
Takve zastave lepršale su i kada su bojovnici HVO-a Hercegbosne odveli u koncetracioni logor moga brata, a onda su u bratovom stanu bojovnici HVO-a Hercegbosne ubili našu majku, staricu od 72 godine.
TAKVE ZASTAVE lepršaju danas! Zato ja osjećam teški psihološki pritisak i moram da uradim sve što je neophodno da današnjim demokratskim izborima, koji su ovako nemoralno organizovani, dodam makar i minimalnu dozu dostojanstva, a to je da glasam pod zastavom države Bosne i Hercegovine na čijim opštim izborima upravo učestvujem. Nalazim se na biračkom mjestu za biračkim stolom. Držim u ruci biračke listove i znam za koga ću glasati. Popunjene glasačke listiće ubacit ću u glasačku kutiju tek onda kada se državna zastava Bosne i Hercegovine zavijori nad biralištem.
“Bez ljudskog dostojanstva nema pravog života” govori mi moja majka upravo sada, dok njena duša miluje moju dušu.
Ja nisam VAŠ, nisam ni NJIHOV! Nisam baš ni NAŠ! Ja sam SVOJ SOJ!
Hvala, majko.
P.S.
Poslije 2-3 sata razgovora i pregovaranja sa raznim predstavnicima različitih nivoa biračkih odbora, donešena je državna zastava Bosne i Hercegovine, ali ne zaslugom gradske uprave.
Uz dozvolu predsjednika Gradske izborne komisije raširio sam zastavu države Bosne i Hercegovine preko svojih pleća i popunjene glasačke listiće spustio jedan po jedan u glasačku kutiju.
“Samo dostojanstveno” – odzvanjale su u meni riječi moje majke, R. I. P.
