U XVII vijeku nije bilo potrebno puno da bi neko bio optužen da “šuruje s đavolom”, posebno ako je to bila žena. Godine 1692. u Salemu, u američkoj državi Massachusetts, 25 osoba osuđeno je i pogubljeno zbog vještičarenja, dok je stotinjak njih bačeno u tamnicu gdje su i umrli.
Francuski online časopis Terrafemina objavio je 10 kriterija po kojima su se suci iz tog doba rukovodili kako bi nekog optužili da je “Sotonin saveznik”.
Dovoljno je bilo da ste žena pa da budete sumnjivi. Među optuženima u Salemu 1692. bilo je i muškaraca, ali su žene bile daleko brojnije.
Na udaru su bile kako mlade djevojke tako i starice: najmlađa osoba optužena za vještičarenje, Dorothy Good, imala je svega četiri, a najstarija, Rebecca Nurse, 71 godinu.
Nije valjalo ako ste previše siromašni da se ne možete sami izdržavati, ali ni ako ste bogati.
Sarah Good, majku Dorothy Good, prijavili su njeni susjedi, jer je često kucala na njihova vrata, moleći za hranu. Obješena je 1692. kao vještica.
Financijski nezavisne žene također su bile a priori sumnjive.
Vješticama su proglašavane i tvrdoglave žene “bez dlake na jeziku”, koje su same donosile odluke bez konzultiranja s muškarcem.
Ako je žena imala puno djece, govorilo se da nije normalno biti tako plodan, a ako nije mogla zatrudnjeti, onda je to bio “pouzdan znak” da je riječ o vještici.
Grupa žena bez pratnje muškarca bila bi odmah osumnjičena za sklapanje pakta s đavlom, kao i loše domaćice u čijim bi se domovina pronašli pokvareni mliječni proizvodi.
