Prilikom intenziviranja stranačkih pregovora oko deblokade evropskog puta BiH hrvatske stranke ponovo su potegnule i pitanje uvođenja trećeg kanala na hrvatskom jeziku u okviru Javnog servisa.
Uključila se i zastupnica Hrvatske u Evropskom parlamentu Dubravka Šuica, koja je zatražila od Evropske komisije da pomogne Hrvatima u BiH. Iako struka upozorava da podjela javnih emitera po nacionalnoj osnovi nije zabilježena ni u jednoj evropskoj zemlji, Parlament BiH će na jednoj od narednih sjednica odlučivati o ovom prijedlogu.
Zastupnica Republike Hrvatske u Evropskom parlamentu Dubravka Šuica nedavno je uputila pitanje Evropskoj komisiji: “Kada i kako će Evropska komisija pomoći ostvariti Hrvatima u BiH kulturnu i jezičku ravnopravnost, te osigurati TV kanal na hrvatskom jeziku?“
Šuica za RSE objašnjava da je to bila njena dužnost budući da pred Evropskim parlamentom zastupa prava građana zemalja ovog regiona koje još nisu članice EU:
„Budući u zemljama EU čak i manjine imaju pravo na svoj kanal i svoj jezik, onda smo smatrali da jedan konstitutivni narod, a to je hrvatski narod, treba imati mogućnost imati svoj kanal. Čekam odgovor Evropske komisije. Za početak je da se čuje u Evropskom parlamentu, a nakon toga se može poduzimati određena procedura, ali to ću znati tek nakon što dobijem odgovor od Komisije.“
O uvođenju trećeg, hrvatskog kanala vode se polemike godinama. No Vijeće ministara BiH početkom ove godine utvrdio je Prijedlog izmjena Zakona o javnom RTV sistemu BiH, na zahtjev Doma naroda Parlamenta BiH, podsjeća generalni sekretar Vijeća ministara Zvonimir Kutleša:
“Prijedlog zakona predviđa osnivanje kanala unutar RTV sustava BiH, koji bi emitirao program na hrvatskom jeziku, na koji način je otpočeta realizacija zaključka Doma naroda iz 2008. godine kojim je zaduženo Vijeće ministara da pokrene proceduru osnivanja toga kanala.”
Prema dosadašnjim prijedlozima, sjedište hrvatskog kanala bi bilo u Mostaru, a planirano je da se finansira tako što će 20 posto iznosa koji se u BiH prikupi od RTV pretplate pripasti ovom kanalu.
No ovakav prijedlog izazvao je brojna negodovanja, kako Samostalnog sindikata uposlenika javnih RTV servisa koji smatra da je to direktni udar na ekonomski opstanak Sistema javnog emitiranja u BiH, tako i resornog ministarstva prometa i komunikcija, ali i ljudi iz struke koji kažu da bi to bila otvorena podjela javnog servisa po nacionalnoj osnovi.
Kvote, finansije i pretplata
U Regulatornoj agenciji za telekomunikacije napominju da je obaveza svakog javnog emitera da ispunjava i određene programske kvote, o čemu bi trebalo voditi računa kad se planira budžet.
„Javni RTV servisi imaju obavezu da rezervišu najmanje 40 posto vremena emitovanja za domaći program svih žanrova, osim vijesti i sportskog programa. Najmanje 10 posto vremena emitovanja, izuzimajući informativne emisije, sportski program i marketinške oglase, javni RTV servisi moraju naručiti od nezavisnih producenata i/ili komercijanih RTV stanica. Pored toga važe i opšti programski principi, koji podrazumijevaju da javni RTV servisi moraju obuhvatiti informacije, kulturu, obrazovanje, zabavu i sport, sve to uvažavajući prava konstitutivnih naroda i svih građana BiH“, kaže Amela Odobašić iz Odjela za odnose sa javnošću kaže.
Savjetnik ministra prometa i komunikacija za poslove digitalizacije javnih emitera u BiH Mehmed Agović kaže kako emiteri nemaju dovoljno novca ni za digitalizaciju, što je standard koji postavlja EU, te da bi formiranje još jedne televizije značilo slabiji standard Javnog RTV servisa:
„Mislim da bi se otvorili brojni problemi strukturalne prirode, prije svega moralo bi se odustati od sadašnjeg koncepta organizovanja Javnog servisa i uspostaviti novi, dakle uspostavljanje javnih RTV emitera na jezicima naroda u BiH – ovdje niko i ne pominje oni koji nisu konstitutivni narodi, manjine – a to znači da se postavlja pitanje ko će finansirati takve javne RTV servise. I u slučaju njegove eventualne realizacije, došlo bi do posljedica koje bi značile definitivnu podjelu čak i javnog mnijenja, medijskog prostora i društva u cjelini.“
S druge strane, Agović kaže da nije zabilježen slučaj da javni servis bude podijeljen po nacionalnoj osnovi niti u jednoj zemlji EU:
„Prema Evropskim konvencijama jezici manjina zahtijevaju informisanje na jezicima manjina. U ovom slučaju Hrvati, Bošnjaci i Srbi nisu manjine, imaju potpuno otvorenu zakonsku mogućnost da učestvuju u zadovoljavanju svoj jezičkih, nacionalnih i svakih drugih interesa kroz postojeći sistem emitiranja.“
Procjenjuje se da oko 75 posto Hrvata u BiH ne plaća pretplatu za javni RTV servis. Na to su ih prethodnih godina javno pozivali političari iz HDZ-a hvaleći se da ni oni ne plaćaju pretplatu.
(VisokoIN)
