Damir Urban pripada kategoriji umjetnika koji u našoj zemlji uvijek mogu računati na topao prijem.
Riječki roker takav status zaslužio je, prije svega, vlastitim kompozicijama, ali i specifičnom komunikacijom sa publikom, koju je godinama gradio na brojnim koncertima održanim u bh. gradovima.
Upravo narednog mjeseca, tačnije 10. marta, sa svojim bendom “Urban & 4”, ponovo će svirati pred publikom u Sarajevu, u klubu “Coloseum”.
Uskoro ste ponovo u Sarajevu, gradu koji ste davno označili kao jedan od najdražih i u kojem, prema pravilu, uvijek imate rasprodate nastupe. Kako je stvorena ta posebna veza?
DAMIR URBAN: Da budem skroz iskren, nemam blage veze. Zaista ne znam jesmo li bend i ja sa Sarajevom drugačiji u odnosu na druge gradove. To ti je isto kao u odnosu sa ženom. Mnogo je lakše nekome sa strane vidjeti da li između nje i tebe frcaju iskre. Tako je upravo i u našem slučaju sa Sarajevom, ne znam ti tačno reći šta se tu dešava. Mi mislimo da podjednako volimo sve gradove svijeta, ali očito se sa Sarajevom nešto dogodilo, i to još prilikom našeg prvog nastupa prije mnogo godina.
Zašto, onda, nikada u Sarajevu niste napravili nešto više od klupske svirke? Koncert, recimo, u dvorani kapaciteta 2.000 mjesta?
DAMIR URBAN: Stvari su vrlo jednostavne. S obzirom na to da nisam iz Sarajeva, nisam u stanju sam organizirati koncert. Neko me mora pozvati i uhvatiti se organizacije koncerta. Tako me zovnu iz nekog kluba, ovog puta je to “Coloseum”, i mi dođemo. Kada je Sarajevo u pitanju, nikada ne kalkuliramo i ne postavljamo specijalne uvjete, jer zaista želimo doći tu. Ali, treba biti i realan kada pričamo o ozbiljnijim koncertima. Mi ipak nismo A-liga nego druga liga. Dobra druga liga.
Kakva je situacija s novim albumom iz radionice “Urban & 4”?
DAMIR URBAN: Ušli smo u posljednju fazu. Imamo 15 pjesama i još barem toliko skica, što znači da ovog časa možemo ući u studio i snimiti dupli album. Kako sada stvari stoje, vjerovatno ćemo ga podijeliti u etape i napraviti neki koncept, jer se pjesme, kao i uvijek, nadovezuju jedna na drugu.
Povezuje li te pjesme za novi album određena tema?
DAMIR URBAN: Naravno da je album, kao i svaki, kopanje po sebi. Tu su neke moje frustracije, dileme, uspjesi, neuspjesi… A ja trenutno imam strah od budućnosti. Ne za sebe lično nego za svijet u koji srljamo. Eto, to je jedna od stvari kojima se bavim na novom albumu, ali naravno, u jednom prenesenom značenju, kroz svoje lice i razmišljanja. Dakle, nema nikakvih odgovora nego hrpa pitanja.
Strahovi su Vam poslužili kao inspiracija?
DAMIR URBAN: Da, istina. Moram ti reći da je to možda glupo, ali kada sam sretan, nemam potrebu da pišem pjesme. Ja sam tada nasmijan, otvoren i tup. S druge strane, u momentu kada sam u strahu, zabrinut ili nemoćan, hvatam se pisanja da bih, vjerovatno, na taj način istresao svoje frustracije. Mnogo sam produktivniji kada sam u strahu nego kada je situacija obrnuta.
Jeste li ikada gajili ambicije da ostvarite međunarodnu karijeru? Ili je možda bolje pitanje gajite li ih još?
DAMIR URBAN: Možda u nekom drugom mediju. Radio sam dosta muzike za pozorište, a volio bih to raditi još više. Bilo mi je veoma zabavno raditi na predstavama, pogotovo za jedan balet. Dakle, možda preko takve muzike i bude nešto od toga. Ali, za neku inozemnu rok karijeru, s obzirom na godine, nemam iluzija. Teško da će sada neko vani reći: “Hajmo sada pare i vrijeme uložiti u ovog ćelavog 44-godišnjaka.”
Nekoliko ste se puta okušali i u glumi, jeste li i dalje otvoreni za tu vrstu umjetnosti?
DAMIR URBAN: Tri su razloga zbog kojih bih se ponovo uključio u tako nešto. Prvi je da me projekt zainteresira, kao što je bio slučaj sa predstavom “Dama s kamelijama” Damira Zlatara Freya. Drugi je poziv prijatelja, a treći uvjet je novac, a takav razlog još nisam imao.
Jedan od Vaših hobija je i slikanje. Jeste li ikada razmišljali da spojite na neki način muziku i slikarstvo?
DAMIR URBAN: Trudim se ne petljati kruške i jabuke. Kako bih ti rekao, nisam šizofreničar, ali imam više likova u sebi i, nekako, ne vidim sličnosti između njih. Meni je ovako dobro. Kada slikam, slikam, a kada sviram, sviram…
Nedavno ste mi otkrili da Vaš sin Malik, iako ima tek 11 godina, pokazuje veliki interes za svijet filma. Je li još zagrijan za tu materiju?
DAMIR URBAN: To ga još intrigira. No, kao što vjerovatno znaš, Rade Šerbedžija je došao živjeti u Rijeku i otvorio ovdje studij glume. Moja supruga Milica uključena je u taj proces i, zahvaljujući tom poznanstvu sa Šerbedžijom, bili smo kod njega na Brijunima. Tada je Malik vidio kako se rade predstave i, podjednako kao za snimanje filmova, zainteresirao se za glumu. On bi čak sada htio da ga upišemo u neku školu glume. No, trenutno me više veseli to što trenira košarku.
Pretpostavljam da je, s obzirom na Milicin angažman oko studija glume, sada veći dio kućnih poslova pao na leđa glave porodice?
DAMIR URBAN: Ma, jeste, j… ga. Naučio sam čak i nešto kuhati. Mali dođe iz škole i kaže: “Tata, gladan sam, ali nećemo valjda opet jesti torteline.” Tako da sam morao proširiti jelovnik. Osim toga, sada i spremam kuću, metem, perem suđe… Uvijek sam govorio kako nema podjela na muške i ženske poslove, a sada mi je to došlo na naplatu.
S obzirom na originalan imidž i stil odijevanja, čudno je što Vas nema više u nekim modnim časopisima i emisijama?
DAMIR URBAN: A kako znaš da me ne zovu? Ako me ne vidiš u tim magazinima, to ne znači da me ne zovu. Evo, čak sam neki dan imao ponudu da pustim te modne znalce u svoj ormar, za emisiju koju bi oni nazvali “U Urbanovom ormaru”. Ma ne pada mi na pamet! Pa, trebao bi mi cijeli dan da sredim ormar za te znalce, a to je samo jedan razlog zbog kojeg ne bih pristao na tako nešto.
Prisustvovali ste zagrebačkoj premijeri filma Angeline Jolie “U zemlji krvi i meda”. Komentar?
DAMIR URBAN: Meni je film dobar. Možda sam imao mala očekivanja. Možda sam očekivao klasični američki film, srcedrapateljsku priču u kojoj Bruce Willis izvlači Monicu Bellucci iz džungle. No, Angelinin film ima mnogo dublju priču i mnogo je bolji od mnogih naših filmova koji se bave sličnom temom. Zato joj skidam kapu. Naravno da bih, da hoću, našao hrpu mana, ali trudim se, kao i uvijek, vidjeti ono dobro.
Prošle godine ste, u saradnji sa slavnim violončelistom Stjepanom Hauserom, izdali album “Urban & Hauser”, koji je izazvao sjajne reakcije u regionu. Jeste li očekivali takav uspjeh?
DAMIR URBAN: Nisam, jer u vrijeme kada smo to počeli raditi, Stjepan je bio vrlo talentiran, ali i nepoznat muzičar. Radili smo bez ikakve pompeznosti, jedan intimistički, kućni album. Mislio sam da će moje ime pomoći ljudima da vide koliko je on dobar, a na kraju je, eto, ispalo suprotno, jer je on u međuvremenu postao svjetska zvijezda.
(VisokoIN.com/Avaz)
