Općina Kladanj završila u medijima oko pitanja ljetnjih bašta. Šalim se. Nije. Ovo sam izmislio. Ali zamislimo da jeste i da takvu vijest pročitamo na Klixu, pogledamo na Hajatu. Šta bismo nakon čitanja te vijesti pomislili o Kladnju ? Isto ono što će mnogi pomisliti nakon gledanja priloga na Hajatu o visočkim ljetnjim baštama.
Neumoljivi provincijalizam koji šaljemo u širu javnost iz Visokog mora kad tad proizvesti negativne efekte. Ako se, suočeni sa sve većim rastom turizma, kroz posjetitelje piramidama i kroz masovno kupovanje zemlje i nekretnina od strane stranaca, trudimo da u širu javnost šaljemo isključivo refleksije vlastitih slabosti – onda od tog turizma ne možemo očekivati mnogo, pa tako ni od posljedica turizma kao što su privredni rast, bolji standard itd.
Zaboravimo sada ko je upravu a ko u krivu po pitanju ljetnjih bašti i postavimo sebi jedno iskreno pitanje ; da li kod nas budi osjećaj i impresiju ozbiljnosti općina kojoj je glavno pitanje 10 ljetnjih bašti ? Odgovor je jednostavan. To nije ozbiljno. Jedna ozbiljna institucija, ozbiljna općina, ozbiljno društvo ne smije sebi dopustiti da pored toliko egzistencijalno bitnih stvari – raspravlja o 10-15-1000 ljetnjih bašti već pola godine. To nije normalno. Izvinjavam se – TO NIJE NORMALNO.
Podsjetit ću vas i da smo prije par godina isto imali čast da budemo objekti priloga na Hajatu. I to na temu mjesečnih karti za prevoz učenika i studenata. Pa šta neko može misliti o nama nakon tih i takvih priloga. Prije par mjeseci vijeće je izglasalo da Općina Visoko postane Grad Visoko. Međutim veća titula zahtjeva i mjenjanje našeg mentaliteta, ponašanja i političkog djelovanja. Teško ćemo mi biti grad po bilo čemu osim po nazivu ukoliko politiku svedemo na pitanja ljetnjih bašti.
Bez obzira koliko su se prethodne 4 lokalne vlasti svojski trudile da u meni ubiju sve ćelije lokalnog patriotizma – ja opet volim svoju lokalnu zajednicu i osjetim stid kada smo predstavljeni u široj javnosti kao najzagoreniji provincijalci u Bosni i Hercegovini. Rođen sam u Visokom, trudim se sve što mogu kupiti od Visočana. Ali lokal-patriotizam kao i svaki patriotizam podrazumjeva ne samo podršku već i kritiku stvari i pojava koje su loše po nas. Malo ko od nas zna, ali nedavno je jedna Visočanka primljena na MIT (Massachusetts Institute of Technology). Rijetko sam bio ponosan na Visoko kao kad sam saznao tu vijest. Za one koji ne znaju MIT je dio Ivy league fakulteta u Americi. Ko završi MIT ili ko je samo primljen na MIT znači mnogo ne samo u toj zemlji već u cijelom svijetu. Ekvivalent tog uspjeha bi bio recimo primanje na Oxford u UK ili Sorbonu u Francuskoj. Pa to su vijesti koje trebamo da šaljemo u širu javnost. Nedavno smo saznali i da imamo jednog od najboljih studenata medicine u BiH.
Bezbroj je takvih svijetlih primjera – Visočana koji nam mogu osvjetlati obraz. Bezbroj je primjera naših kolektivnih vrijednosti. I ne trebamo kriviti medije – što prenose naše slabosti, jer su i slabosti istina. Ali moramo se potruditi otkloniti te slabosti, prestati skakati sami sebi u stomak, praviti probleme samo da bismo ih imali i tako dopustiti stvaranje prostora da se u medijima mogu vidjeti i naše vrijednosti.
Ali pustimo sve ovo, hajmo mi opet malo o baštama.
