Radnici bez plate, zdravstvenog osiguranja i socijalne zaštite stvarnost su u našoj zemlji. Odluka o ukidanju vanrednog stanja u Republici Srpskoj otvorila je pandorinu kutiju. U njoj desetine hiljada radnika bez zdravstvene zaštite i poslodavci – među kojima su u najvećoj mjeri javna preduzeća – bez odgovornosti. Problem koji je eskalirao, vlast rješava prelaznim rokom od 60 dana u kojem će građanima biti dozvoljena zdravstvena zaštita, a poslodavcima dat rok za pomilovanje i isplatu dugovanja. O pozivanju na odgovornost, niti riječi.
Već 50 dana isto. Ispred i na ulici, umjesto na radnim mjestima radnici Šumskog gazdinstva Doboj traže svoja prava u štrajku za koji, čini se, uprava ne mari.
“Kad smo počeli štrajk, naš zahtjev osnovni je bio plata decembar 2022, januar i februar 2023. Još uvijek nam nije isplaćena plata za februar 2023. godine. Odgovor naših poslodavaca je da nema dovoljno sredstava”, rekla Ljilja Čobanović, predsjednica Sindikata zaposlenih šuma RS.
Iako je plan rada potpuno realizovan. I dok radnicima duguju plate, ali i doprinose za zdravstvenu zaštitu Uprava nabavlja 2,5 miliona maraka vrijedne prenosne printere i PDA uređaje. O problemima svojih zaposlenih – ćuti. Ipak, nije samo da radnici Šuma nemaju zdravstvenu zaštitu. Apsurdno je – nemaju je ni brojni koji rade u zdravstvenim ustanovama.
“Neki trenutni problemi su nastali u vezi komunikacije sa Fondom zdravstvenog osiguranja prije mog dolaska na čelo Univerzitetskog kliničkog centra i to su stara dugovanja”, kazao je Vlado Đajić, direktor UKC RS.
Kolika su – aktuelni direktor UKC-a ne zna podvlačeći da niti jedna marka duga prema radnicima nije nastala u vrijeme njegovog mandata.
Koliki je iznos tog prethodnog duga i je li moguće da krivično niko nije odgovarao zbog toga, pitao se Vlado Đajić.
I čini se i da neće, jer o odgovornosti svakako niko ne govori dok Vlada navodno traži tehničko rješenje da sa Fondom zdravstvenog osiguranja izvrši poravnanje. Od oko 300 hiljada zaposlenih u Republici Srpskoj njih čak 48 hiljada nema zdravstveno osiguranje iako je to jedno od osnovnih prava radnika i jedna od ključnih obaveza poslodavca.
Broj radnika kojima se ne oplaćuje zdravstveno osiguranje za tri hiljade veći u odnosu na prošlu godinu
Broj radnika kojima se ne oplaćuje obavezno zdravstveno osiguranje u Republici Srpskoj za tri hiljade je veći u ovoj u odnosu na prošlu godinu. I taj broj aktuelan je sada zbog toga što je Vlada ukinula odluku o proglašenju vanredne situacije zbog pandemije virusa korona na osnovu koje je Fond zdravstvenog osiguranja donio svoju odluku da i neosiguranim licima plaća zdravstveno osiguranje.
I tako je otvorena pandorina kutija koja je dovela do spoznaje da su se brojni poslodavci u vrijeme pandemije “opustili”. U najvećoj mjeri riječ je o zdravstvenim ustanovama, a sve češće bez zdravstvenog osiguranja ostaju i zaposleni u opštinama i gradovima kao i lokalnim institucijama i ustanovama.
“Međutim evo mi ponovo apelujemo na poslodavce da redovno izmiruju svoje obaveze. Naime Zakon o obaveznom zdravstvenom osiguranju i Zakonom o doprinosima jasno je definisano ko koju kategoriju građana prijavljuje na zdravstveno osiguranje i zna se ko je odgovoran u slučaju nepoštovanja zakona”, rekla je Darija Filipović Ostojić, portparolka FZO RS.
A da je to dobro poznato ukazuju i u Savezu sindikata zbog čega apel iz Fonda predsjednica sindikata ocjenjuje kao: “To je neozbiljno, to je izjava koja je neumjesna. Da apelujete na nekoga da primjenjuje zakon.”
A on je kaže jasan – i predviđa krivičnu odgovornost poslodavaca koji tri ili više mjeseci radnicima ne uplaćuju plate i doprinose.
“Da se malo vratimo u prošlost, kada smo toliko dugo radili na izmjeni krivičnog zakonika da dođemo u situaciju da je to krivica za koju možete da odete u zatvor, kad smo uspjeli rijetko ko, skoro niko se nije odlučio da podnese krivičnu prijavu”, naglašava Ranka Mišić, predsjednica saveza sindikata RS.
A to bi prije svega trebala Poreska uprava kao kontrolni organ iz koje uopšteno odgovaraju kako preduzimaju sve zakonom predviđene mjere redovne i prinudne naplate poreskih potraživanja. O eventualnim zahtjevima za krivično gonjenje onih koji se ogriješe o prava radnika – niti riječi.
