Djeca koja su izložena religiji imaju problema s pravljenjem razlike između činjenica i izmišljenih stvari. Ovo je naime, rezultat istraživnaja koje je objavljeno nedavno u časopisu Cognitive Science. Istraživači su djeci od pet i šest godina iz javnih i vjerskih škola pročitali tri različita tipa priča (religijsku, stvarnu i jednu iz područja fantastike), kako bi saznali koliko su u stanju identificirati priče s nevjerovatnim elementima kao izmišljenu.
Pritom su otkrili da su djeca koja idu u crkvu ili su upisana u religijski tip škole znatno manje sposobna utvrditi koji elementi u priči nisu mogući u stvarnosti, kao primjerice životinje koje govore, od djece koja nisu izložena religiji, piše Huffington Post.
Povezujući naizgled nemoguće religijske događaje koji su se dogodili božanskim djelovanjem (npr. Isus pretvara vodu u vino) s izmišljenim pričama, djeca koja dolaze iz vjerskih okruženja oslanjala su se na religiju kako bi opravdala svoje kategorizacije: “Djeca izložena religiji teže su procjenjivala u kojim su pričama događaji nepovezani sa stvarnosti te češće priče svrstavala u realnost nego u područje nevjerovatnog”, stoji u zaključku istraživanja.
Osporavajući razne teze kojima se tvrdi da se djeca “rađaju kao vjernici”, autori su napomenuli da “religijsko učenje, pogotovo izloženost pričama o čudu, vodi djecu u generičko prihvaćanje nemogućeg”.
