Kada zločinac zanijemi i oružje egzekutora utihne nad vlastitim zločinom – htjeli su ga ubiti, ali nisu mogli. Šestogodišnji dječak preživio je strijeljanje. Otkriva svoj identitet zaštićenog haškog svjedoka, jer želi da cijeli svijet zna njegovu priču.
I ovo je neoborivi dokaz genocida koji Srbija negira.
- godina. Hag. Suđenje sedmorici visokih oficira Vojske Republike Srpske za zločine i genocid u Srebrenici i Žepi. Na optuženičkoj klupi Vujadin Popović, Ljubiša Beara, Vinko Pandurević, Drago Nikolić, Ljubomir Borovčanin, Milan Gvero i Radivoje Miletić.
Na onoj za svjedoke vozač Zvorničke brigade Vojske RS, zaštićeni je svjedok masovnih egzekucija u julu 1995. godine. Ono što je on tada ispričao u sudnici zaprepastilo je cijeli svijet.
“Iz te gomile mrtvih ljudi, gdje se puše, to više ne liči na ljude to je gomila mesa, iz te gomile mesa izlazi dječak od pet – šest godina. Izlazi živo biće i kreće se prema putu tom gdje stoje momci s automatskim puškama, koji su završavali to što su završavali, i dijete ide prema njima. I muk je. Sva vojska i sva policija, ti momci koji su olako pucalo, a neki su to rado radili, spustili su puške. Dijete je bilo prekriveno dijelovima utroba ostalih pogubljenih”, započeo je svoju priču zaštićeni svjedok, bivši vozač Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske.
Bio je to Fahrudin Muminović, koji je odlučio otkriti svoj identitet i stati pred kamere Federalne TV u magazinu Mreža. Pogledajte njegovu potresnu priču i kako živi sa zlom koje je preživio…
