Ramazanski post i iftar nezamislivi su bez lepina koje skoro tri decenije prave vrijedne ruke Dragana Glumca (61), pekara iz Travnika, koji je davne 1987. godine autentični recept donio u Doboj.
Njegovi sugrađani, prije svega islamske vjere, ali i hrišćani, svaki dan mjeseca ramazana u vrijeme iftara posjete njegovu pekaru, koja se nalazi u naselju Miljkovac, i kupuju čuvene lepine.
“To je tradicija, a da budem iskren, specijalizovao sam se za to. Mi ovdje imamo primitivan način rada, još nekada miješamo tijesto ručno, ali najveći fazon je peć koja se loži na drva, to je glavna osnova da ta lepina bude onakva kakva jeste”, priča Glumac.
Ističe da se sve radi ručno.
“Nema mašina, nema nekih olakšica, sve je na daskama. Kada izvadim lepinu iz peći, ona prži, malo pušem u prste”, kaže pekar.
Priznaje da u čuvenu lepinu osim brašna, soli, kvasca i vode ne stavlja ništa više, a peče je pet minuta na temperaturi koja u peći dostiže oko 350 stepeni.
“Ove lepine nikada nisu rađene u Doboju dok mi nismo došli ovdje iz Travnika. I recept i majstorluk su doneseni iz Travnika. Taj recept se razlikuje od ostalih, prije svega razlikuje se proces rada i pečenja. Mi imamo peć zidanu, od cigle”, ističe Silva (57), Draganova supruga, koja je u vrijeme naše posjete “šarala” lepine.
Nekada se u pekari porodice Glumac pripremalo po 1.000 lepina dnevno, danas 250, ali Dragan, koji je pekar više od četiri decenije, je zadovoljan, jer osim što je jedini pekar srpske nacionalnosti koji u Doboju tokom ramazana pravi lepine, od svog posla živi i izdržava višečlanu porodicu.
“Gledam da to radim dok sam živ, i zbog komšija, i zbog sebe, na kraju, nas je u kući osmoro, dva sina, snajke, unuci, ja i žena, i svi treba da od nečega živimo. To sam naučio da radim, drugo ne znam ništa, i tako ostaje do kraja”, iskren je Dragan, koji je pekarski zanat izučio u Gračanici.
Komšiluk u vrijeme iftara obavezno dolazi po lepine, ali i Dobojlije, starosjedioci iz svih dijelova grada rado navrate u naselje Miljkovac i kupe lepine, u šta smo se uvjerili.
“Ne mora čovjek biti musliman pa da pravi lepine. Svi dolaze kod njega, i Srbi, i Hrvati, i Bošnjaci. I kada ramazan prođe, opet ćemo dolaziti. Ja sam redovna mušterija, po dvije vreće lepina nosim”, kaže Mirudin Kikić.
Sazudin Mulalić svaki dan kupuje lepine kod Glumca.
“Redovno dolazim ovdje po lepine, i to sa Čaršije. Zadovoljan sam. Najbolje su u Doboju. Kupujem ih otkad je pekara otvorena prije 30 godina”, kaže Mulalić.
“U vrijeme ramazana ovdje uvijek kupujem lepine, i prezadovoljna sam. Ne samo ja i moja mahala, nego i većina ljudi iz Doboja, a dolaze i sa strane. Više od deset godina ih kupujem”, ističe Dika Memagić.
