Nove dojave o postavljenim bombama i danas. Ponovo se ispostavilo da su lažne. Do sada je uhapšeno šest osoba, pet maloljetnika i jedan 18-godišnjak. Najave o rigoroznijim mjerama za maloljetne počinioce, ali i njihove roditelje, nisu zaustavile ovaj negativni trend. Posljedice ovakvog djelovanja, svakako trebaju adekvatan odgovor. No, treba se baviti i uzrocima ove učestale prakse, ukazuju stručnjaci.
Provjerama na manjem broju lokacija utvrđeno je da su dojave, po ko zna koji put, bile lažne, potvrđeno je iz MUP-a KS. O kojim ustanovama je riječ, nisu saopštili. Nezvanično, na meti lažnih dojava ponovo su bile dvije škole. U međuvremenu, Opštinski sud u Sarajevu odredio je privremeni smještaj za još dva maloljetnika.
“Koji se sumnjiče da su više od 10 puta dojavljivali bombe na području Kantona Sarajevo. Oni su smješteni u JU Odgojni centar KS i po rješenju suda privremeni smještaj može im trajati do 16. novembra ili do druge odluke suda”, kaže Azra Bavčić, Tužilaštvo KS.
Na nogama su i policijski i tužilački timovi. Međutim, identifikacija i privođenje počinilaca, niti najava rigoroznih mjera nisu spriječili ovu učestalu pojavu. Koja su rješenja?
“Sigurno je da postoje određene tehničke mjere. Međutim, kada se radi o kompjuterskom kriminalu, čak i u najširem smislu, tehničke mjere nisu dovoljne. Bitno je podizanje svijesti i edukacija”, pojašnjava Arben Murtezić, stručnjak za kompjuterski kriminal.
Osim što svaki izlazak na teren košta basnoslovno, značajno je ugrožen nastavni proces u Kantonu Sarajevo, budući da se nakon svake evakuacije učenika i nastavnog osoblja, prelazi na online sistem. Sve ovo nameće konstataciju da je veliki broj učenika zadovoljan prekidom nastave. To za sobom povlači i brojna pitanja.
“Mislim da nam je jasna poruka koju nam mladi žele poslati, a to je da ne žele biti u školi. Pitanje koje trebamo postaviti sebi je šta mi to mladima i učenicima donosimo u školu, kakva je to škola kada oni ne žele biti u njoj”, poentira Adna Sokolović, Centar za obrazovne inicijative Step by Step.
Školski sistem sveli smo na trivijalnosti, kaže Sokolović. Nastavnika koji treba da prenese neko znanje, učenika koji te informacije treba da zapamti i reprodukuje za ocjenu. U tome se, u stvari, i krije problem. Školski sistem nam je, kaže, ostao zarobljen negdje u 17. vijeku.
“Škola nije mjesto u kome istražujemo svijet oko nas, u kojoj učimo kako živjeti u svijetu danas, kako živjeti u svijetu koji će nam doći za 10-15 godina i učenici kao takvi onda školu smatraju irelevantnom. Ona nije bitna za njihov život”, smatra Sokolović.
“Ovim maloljetnicima treba objasniti da je ovo što rade daleko daleko ozbiljnije od bježanja iz škole, prepisivanja ili fingiranja bolovanja”, dodaje Murtezić.
Podsjećanja radi, lažne dojave u susjednoj Hrvatskoj potpadaju pod krivično djelo terorizam, dok se u BiH ono tretira kao ugrožavanje bezbjednosti. Pa, ipak, preduzete mjere u ovakvim slučajevima se veoma razlikuju.
“Imali smo i mi online nastavu, ali isključivo tokom pandemije kovida. Ovakvih situacija ne mogu reći da nema, ali se vezuju za završetak nastave. Ovdje nije u pitanju kraj, a zapravo se ozbiljno poremetio obrazovno-odgojni proces”, tvrdi Željko Stipić, predsjednik Sindikata Preporod u Hrvatskoj.
Maloljetnički zatvor, nadoknada materijalne štete od roditelja jesu odgovor na posljedice, ali ništa manje važno nije otkriti uzrok svakodnevnom zatrpavanju, uglavnom školskih ustanova, lažnim dojavama.
