Hoće li Evropa izdati bosanske muslimane?
Prije dvadesetak godina zaustavio me
Sa svrhom i razlogom
Na trolejbuskoj stanici kod džamije na Čobaniji
Profesor Vladimir Premec.
Upitao me
Tim prepoznatljivim aramejskim glasom empatične poniznosti:
– “Boga Vam, oduvijek hoću da Vas pitam – što znači Vaše ime?”
Onaj koji je nadaren, koji ima sve što mu je potrebno, odgovorio sam.
Dobri se zagledao u moje oči
I tom raritetnom, dugouzlaznom aramejštinom, rekao:
“Ah, kakva istina u imenu.”
Pozdravili smo se.
Sa osmijehom na usnama
Nastavio sam hodati u budućnost
Ona je došla u obličju našeg Danas
Kada više nema takve naklonosti.
To je bilo davno, rekao bi Milosz
U pjesmi Susret iz 1937.
Nažalost, tridesete godine prošlog stoljeća nikada nisu davne
One se vraćaju skrivene u bisagama demokracije
Evo ih u Mađarskoj, Francuskoj, Poljskoj, Srbiji, Hrvatskoj, Bosni…
Rajh dolazi pred vrata mog imena:
Meni ne mogu suditi sudije muslimani
Skinite sa sebe taj odvratni miris Sarajeva
Prvo sapun pa parfem
Srbi koji su izdali svoju veru
Kako integrisati dva miliona bosanskih muslimana
Ta niža bića, podljude, orangutane
Nabijaju nam kompleks analne čistoće
Nama, arijevcima Novog Doba.
Heidegger s Pantovčaka ne može skriti
Odbojnost prema bosanskoj civilizaciji
Predrasudni rasizam kipti iz svake izgovorene riječi
Pokreće se na muslimanska imena
Sav se zajapuri čuvar hrvatskog bitka
Dok izgovara ime natopljeno orijentalnim saftom.
Ipak, Šmrkavac je dobri vojnik Švejk
Za Ćirilicu i to Marićevo ludilo
Što se pokreće na muslimansku krv
Baš kao Politikina rubrika Odjeci i reagovanja
S kraja osamdesetih
I početka devedesetih godina dvadesetog vijeka
Kada je “hrabro” pero Politikinih novinara i čitalaca
Svakodnevno ubijalo desetine Muslimana
zbog izdaje vere pradedovske.
(Ni Hrvati ni Mađari nisu bili pošteđeni)
Znaju li to Heidegger iz našeg sokaka
I ugarski progonitelj Georga Sorosa
Dok sekundiraju istrazi poturica
Dok integriraju kristalnu noć u novu mračnu Evropu.
Marić je obnovio te obrede zla
Sve te dodike, vučiće, vuline…
Sve te tanaskoviće, trifkoviće, kecmanoviće…
Svu tu inkviziciju koja presuđuje
Bosni i bosanskim muslimanima
Koja zaziva novu istragu poturica
Natakario je na Ćirilicu,
Na tu muziku miliona
Na te nove odjeke i reagovanja
I dok mladost svijeta
ispisuje grafite ljubavi i pobune protiv zla
Na prijedorskim poljima smrti
grafiti se pišu muslimanskom krvlju:
Mlad balija trči poljem ja ga stižem pa ga koljem.
(Plače mi se)
Dobronamjerni branitelji evropskog kosmopolitizma
Svi ti divni gubitnici
Svi ti kantovci i urlihbekovci
Kažu mi pretjeruješ
Nije sve tako crno
I u odbranu svjetlosti citiraju velikog Czeslawa Milosza:
“Ne može biti govora o trijumfu sile,
Jer ovo je doba kad pobjeđuje pravednost.”[1]
A ja ih pitam
Je li na horizontu ljudskih želja bliža evropska kosmopolitska republika
Ili Orbanova i Zemmourova[2] replika Trećeg rajha?
Ako pretjerujem,
Moje pretjerivanje tek je od uvrede pomahnitala vizija
(Varijacija čudesne misli Derviša Sušića da je
Sva naša grubost samo od uvrede pomahnitala nježnost);
Ja dolazim iz Kavafijevog plemena
“Tajni zvuk događaja što nailaze dopire do mene
Dok napolju narod ništa ne čuje”[3]:
Evropski muslimani
Novi su Jevreji Evrope
Prvo ćemo ih politički desubjektivizirati
(otkuda historijskoj naplavini pravo da imaju državu, evo Bosnu naprimjer)
Dio pobiti, dio raseliti, dio integrirati
kao egzotiku naše neofašističke civilizacije
Bliskost neprijatelja – to hrani Rajh.
Nabićemo na panonske pritke vlasnike njihovih lijepih imena
sa pretencioznim značenjem
Urliče hortijevski glasnogovornik na dvoru kralja Orbana
“Svoja pseta huška na nas u zraku nam dariva grob”[4]
(Morao sam posuditi Celanov stih
Iako znam da je holokaust neuporediv
Ali ja vidim znakove mračnog doba)
Nema Vladimire istine u mom imenu
Smrt je novi majstor iz Srbije, Mađarske, Francuske…
——————————-
[1] Czeslaw Milosz (2009): Dete Evrope
[2] Eric Zemmour, mogući predsjednički kandidat krajnje desnice na narednim izborima (2022.) za predsjednika Republike Francuske, ksenofobični je komentator kojemu je popularnost narasla do ozbiljne političke relevantnosti. Enzo Traverso, talijanski teoretičar progresivne orijentacije još je 2015. upozorio: “U kontekstu krize, bunilo jednog Zemmoura, koji ne razmatra ništa manje od etničkog čišćenja džinovskih razmjera – izgon pet miliona muslimana, ( o tome je Zemmour govorio u intervjuu za Corriere dela Sera, 30.10.2014. , op.N.Ć.) po uzoru na protjerivanje Nijemaca iz srednje i istočne Evrope 1945. godine – moglo bi da poprimi oblik političkog programa. Time bi se dovršio preobražaj ‘fašizma’ u transistorijski pojam. Tada ćemo morati da postanemo svjesni činjenice da fašizam nije bio zagrada u 20. vijeku. I nadati se da to nije bio ni antifašizam.” Vidi u: Enzo Traverso (2019): Bauci fašizma. Beograd. Fakultet za medije i komunikacije.
[3] Konstantin Kavafi (2003): A mudraci ono što će se upravo dogoditi. Vidi u: 70 pesama, Beograd. Izdavačko preduzeće “Rad”.
[4] Paul Celan (1989): Fuga smrti. Vidi u: Poezija. Sarajevo. Veselin Masleša.
