U proteklih pet godina u Bosni i Hercegovini je samo jedan doktor osuđen za korupciju, dok su dvojica oslobođeni optužbe, podaci su Centra za istraživačko novinarstvo.
Mada svaki deseti građanin daje novac ili poklon zdravstvenim radnicima, takva praksa ostaje nekažnjena jer pacijenti na ovaj način pokušavaju doći do boljeg tretmana ili usluge, a s obzirom na to da prema zakonskim rješenjima može odgovarati i onaj koji daje mito rijetki su oni koji će to javno priznati ili prijaviti.
Doktor Zoran Petrović htio je dodatnu zaradu bez dodatnog posla. Bio se spreman kockati sa zdravljem pacijentice kako bi dobio još 100 eura za posao za koji je već primao minimalno 800 eura mjesečno.
U februaru 2012. godine Erna Čolaković je došla na porod u Opštu bolnicu u Brčkom, gdje je doktor Petrović uradio carski rez. Iako je njeno osiguranje pokrivalo sve bolničke troškove, doktor je od njenog supruga Miralema Čolakovića zatražio 100 eura za uspješno obavljen posao.
Vjerovatno bi postigao cilj da se nije poslužio ucjenom. Doktor je rekao Čolakoviću da njegova supruga, koja je u tom momentu bila u bolnici, neće dobiti neophodnu injekciju ukoliko mu ne donese novac.
Za Čolakovića je to bilo previše pa je doktora prijavio. “Jednostavno čovjek me ucijenio. Ja njemu kažem: ‘Ne možeš ti tako raditi’, a on kaže: ‘Samo ti pričaj, sve je kod mene recept, ako ti meni ne daš pare, ona neće primiti injekciju, pa ti gledaj'”, kaže on.
Petrović je jedini doktor koji je u periodu od 2009. do 2013. godine pravosnažno osuđen za primanje dara i drugih oblika koristi, pokazuju podaci sa svih 66 kantonalnih, okružnih i općinskih sudova u Bosni i Hercegovini.
Prema podacima koje je prikupio Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), još su dva sudska postupka vođena za isto djelo, ali su dvojica doktora oslobođeni krivice. I Petrović je prošao samo sa blažom kaznom.
Nakon što je priznao krivicu, u septembru 2012. godine pravosnažno je osuđen na tri mjeseca zatvora. Međutim, nikada nije otišao u zatvor.
Dan nakon presude doktor Petrović je Sudu podnio molbu da zatvorsku kaznu zamijeni novčanom. Doktor je platio 4.500 eura u zamjenu za tromjesečni boravak u zatvoru. I to je bila njegova jedina kazna.
“Sudski postupak je bio, on je presuđen i osuđen, ali vraćen je na posao. Prema tome nije to neki prestup u toj mjeri da je on ostao bez posla. U međuvremenu nikakvih problema nije bilo. Čovjek radi svoj posao, sve funkcioniše. Nijedna pritužba na njegov rad nije bila”, ističe Dušan Stokić, direktor Bolnice i zamjenik direktora Zdravstvenog centra.
Upravo zbog dosadašnje prakse gledanja kroz prste ljekarima za korupciju građani nerado prijavljuju slučajeve korupcije – iako priznaju da su i sami morali platiti mito ili poznaju barem jednu osobu iz svog bliskog okruženja koja je to učinila.
Drugi vid korupcije u zdravstvu podrazumijeva plaćanje za radno mjesto u nekoj od zdravstvenih ustanova.
Zbog toga je prije izvjesnog vremena u Tuzli zastupnik Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine Midhat Osmanović uhvaćen “na djelu” jer je od građanina pokušao da uzme 10.000 eura na ime mita za zaposlenje u Zavodu zdravstvenog osiguranja.
“Ovaj osumnjičeni je pod istragom. Osumnjičen je za organizirani kriminal u svezi sa više drugih kaznenih djela, među kojima i primanje mita u iznosu od 20.000 KM radi rješavanja radnog statusa i zaposlenja jedne osobe”, navodi Boris Grubešić, glasnogovornik Tužilaštva BiH.
Iako je prošlo godinu dana, slučaj Osmanović još nije dobio sudski epilog.
Ovih dana nastavljeno je i suđenje medicinskoj sestri Muniri Zildžić koja je uzimala novac nudeći pomoć pri zaposlenju, polaganju ispita na Medicinskom fakultetu, za šta je uzimala minimalno 5.000 eura. No, obećanja nije ispunila, pa su je prevareni prijavili.
Nedavno je zabilježeno i da su inspektori Kriminalističke policije MUP-a RS uhapsili pet ljekara i medicinskog osoblja zaposlenih u Kliničkom centru Banja Luka zbog sumnje da su učestvovali u izradi falsifikovane medicinske dokumentacije, odnosno nalaza i mišljenja, otpusnih pisama, za šta su uzimali novac.
No, upravo činjenica da su na čelu zdravstvenih institucija stranački kadrovi koji ne djeluju samostalno nego su dio sistema, govori o tome koliko će biti teško izboriti se sa korupcijom – koja u BiH svake sekunde pojede 24 eura.
“Mislim da još veći problem predstavlja legalizovanje korupcije u zapošljavanju. Vi imate siatuaciju da se u svim institucijama zapošljavaju ljudi na stranačkoj osnovi, na rođačkoj osnovi, a sve je to u neku ruku po zakonu”, tvrdi Ivana Korajlić iz Transparency Internationala BiH, te ističe:
“Pojedine partije drže kontrolu nad institucijama, zapošljavaju samo svoj kadar. Institucije mijenjaju pravilnike i propise kako bi zaposlile određene ljude, pa čak se ide dotle da se ukida sprovođenje javnih konkursa za zapošljavanje.”
Korajlić napominje da, čak i kada dođe do hapšenja aktera u lancu korupcije, slučajevi ipak ne završavaju adekvatnim kaznama:
“Većina ovih hapšenja predstavlja jedan spektakl i predstavu za građane BiH, nastojanje da se pokaže da pravosuđe nešto radi, a u trenutku kada treba izreći kaznu i kada trebamo vidjeti epilog nekog suđenja – kada bi trebalo da građani vide zadovoljenje pravde, ona izostane”, zaključuje ona.
(VisokoIN/RSE)
