Zajedničkim naporima svih u Bosni i Hercegovini moguće je graditi sretniju i ljepšu budućnost za sve bosanskohercegovačke narode, poručeno je na današnjoj konferenciji za novinare u Sarajevu o temi ‘Dokumentovanje logora i mjesta zatočenja u kontekstu utvrđivanja činjenica o prošlosti’, prenosi Anadolu Agency (AA).
Konferencija je održana u organizacij Udruženja ‘Tranzicijska pravda, odgovornosti i sjećanje’ iz Sarajeva i ‘Centra za demokratiju i tranzicionu pravdu’ iz Banje Luke.
Profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu dr. Zdravko Grebo izjavio je da su ovakvi i slični projekti značajni za sakupljanje podataka o dešavanjima u 1990-im u BiH.
“Cilj ovog projekta je da bude dragocjena kocka u mozaiku utvrđivanja činjenica o ratnim dešavanjima i sukobima na prostorima bivše Jugoslavije početkom 1990-ih. Ovakvi projekti mogu bar donekle da rasvijetle tu mračnu zagonetku iz prošlosti”, rekao je Grebo.
Podsjetivši na ideju Knjige mrtvih u BiH, istaknuo je kako je vrlo bitno da se “utvrde činjenice o žrtvama iz 1990-ih, da svaka žrtva ima svoje ime i prezime, te da se na taj način izbjegnu manipulacije žrtvama koje se često koriste za nečasne političke ciljeve”.
“Ovakvi projekti i ideje su osnova za postizanje razumijevanja i saradnje među narodima”, kazao je Grebo.
Hikmet Karčić, koordinator projekta, dao je osnovni prikaz KP doma Butmir, KP doma Foča i Silos, Kaćuni u Busovači, kao mjesta na kojima je mučen veliki broj osoba na najsvirepiji način tokom rata u BiH.
“Naprimjer, samo u logoru KP doma Butmir bilo je zatvoreno oko 10.000 Bošnjaka, koji su silom protjerani iz svojih domova od strane srpskih snaga. To je ujedno bio i logor sa najviše zatočenika u BiH. Najmanje 100 Bošnjaka je ubijeno na različitim lokacijama unutar tog logora”, ocijenio je Karčić.
Naglasio je da je cijeli projekat ‘Dokumentovanje logora i mjesta zatočenja u kontekstu utvrđivanja činjenica o prošlosti’ proveden u saradnji s udruženjima logoraša, a korišteni su i dokazi iz Haškog tribunala, kao i izjave zatočenika u logorima i svjedoka tih nemilih događaja.
Zlatica Gruhonjić, direktorica CDTP-a, dala je kratki prikaz logora Čelebići, Konjic, u kojem su bili zatočeni zatvorenici sprske nacionalnosti.
“U prostoriji predviđenoj za samo nekoliko osoba, u jednom momentu se našlo oko 240 zatvorenika. Prema našim saznanjima, u tom logoru je ubijeno 13 osoba. Za nehumano postupanje prema zatočenicima u tom logoru, u Haškom sudu je osuđeno nekoliko osoba”, rekla je ona.
Nataša Milić, istraživačica, dala je prikaz logora ‘Policijska stanica’, Livno, koji je 1992. i 1993. godine korišten za zatočeništvo osoba srpske nacionalnosti.
“Ovaj logor je bio pod kontrolom Vojne policije Hrvatskog vijeća odbrane (HVO). U garažama Policijske stanice se nalazilo oko 100 Srba, uključujući i oko 10 žena. Prema našim saznanjima, jedan od zatočenika je ubijen tokom boravka u tom logoru”, kazala je ona.
Prema navodima udruženja bivših logoraša u BiH, oko 1.350 mjesta zatočenja, logora i sličnih pritvora postojalo je u BiH tokom rata 1992.-1995., od čega je njih 656 bilo predviđeno za Bošnjake, 523 za Srbe i 173 za Hrvate.
Prema određnim izvorima, oko 200.000 ljudi je boravilo unutar ili na neki način prošlo kroz logore tokom rata u BiH, dok je prema navodima Haškog suda i sudova u BiH, utvrđeno da je u logorima ubijeno oko 1.000 osoba.
(VisokoIN)
