Zamislite naslovnicu Sharli Ebdoa sa ovom fotografijom. Pa Bosna bi se na noge digla. Ovo ni francuskim majstorima morbidnog sarkazma ne može pasti na pamet. Ali našim ljudima zato može.
Besmislu nikad kraja. Evo pojavila se, pa utihnula inicijativa lokalnih pumpadžija iz “Hifa Petrola”, koju su na svojoj FB stranici pozvali sve zaintersovane da “budu kreativni” i napišu rečenicu/citat vezan za sjećanje na Srebrenicu.
Komentari i komentatori sa, pazite sad, najviše lajkova osvajaju dnevnu brendiranu majicu “FH BRAND” #IJASAMIZSREBRENICE.
Jedan dan jedna majica. Navali narode. Friškog brendiranog genocida. U kvalitetnom printu.
Da se razumojemo, zarađivanje na ljudskoj nesreći nije neka nova pojava. Ta i danas ispred memorijala u Potočarima imate majice, bedževe, narukvice sa printovima koji su vezani za srebrenički genocid.
Dabome, da je to bolesno i sa druge strane, dabome da se stradanje mrtvih nekrofilski uvijek nastojalo unovčiti.
No, ovo prevazilazi svako poimanje zdravog razuma. Zapravo ulazi u dubine, negdje ispod nauma Rista Đoga, Smiljka Šagolja, Hermana Geringa i ostalih pulena ratne propagande.
Dakle, trebate biti kreativni i napisati neku potresnu stvar, kako bi dobili majicu sa brojem poginulih u Srebrenici. No, jebeš kreativnost, ako nije podržana lajkovima. Jebeš i mrtve, pobijene i zatrte, baš tako, jebeš sve njih, ako nemaju određen broj lajkića, samjlića i ostalih infantilnih emotikona.
U lajkovima je čar. Čar je reklamirati profanu benzinsku pumpu, preko mrtvih ljudi. A, najveća je čar, preuzeti od manekena ili ti manekenke t-shirt sa vašim omiljenim, brojem, simbolom, znakom, heštegom…
Jer, sezona je, primiče se 11. jul, treba se adekvatno obući prije ritualno/trendseterskog odlaska na mezarje. A, u sezonu se uklapa još jača sezona lokalnih izbora. Zato, valjda. hešteg #IJASAMIZSREBRENICE.
Ovo ludilo kome su prećutni legitimitet dali gotovo svi “dobri ljudi koji se o nečemu pitaju i uredno zalijevaju kult žrtve”, pretvorilo se u ruglo zatomljene nekrofilije u simbiozi jedne lokalne kompanije i opskurnog čovjeka koji stoji iza još opskurnijeg brenda sumnjivog pamuka sa nesumnjivim srebreničkim genocidom..
I na sve to se mutavo ćuti. Organizatori ove bruke kažu da novci idu Udruženju žena “Majke Srebrenice”. Ćuti i kurta i murta. Ćuti i lijevo i desno čeljade. I gradžanin u laundž baru i seljak ispred zadruge. Jebi ga, ne valja se nekom zamjeriti.
A, najviše ćute mrtvi . Ali, za mrtve nemaš brige, oni su bezopasni.
Samo tako se može objasniti tzv. marketinška kampanja. Kampanja, koja preko pobijenih promoviše jednu pumpu, jednog prodavca printova i beskonačan kosmos gluposti i neljudskosti.
Istina bog iz kompanije su, doduše nevoljko, zaustavili svoju reklamnju akciju zbog “zlobnika”, koji ih nisu shvatili, šta li?
Ali, ljudi moji, budite vi dovoljno bolesni, pa napišite nešto kreativno, reklamno-marketinški, gotovo sloganski u vezi sa genocidom, sa Srebrenicom, sa jadom i čemerom, koji treba da obavija vječni muk. Da se u tišini poklonimo ubijenim.
Šta je trebalo pisati?
-Iz Srebrenice možeš biti ti!
-Moja Srebrenica zvuči poznato!
-Mame odobrile Srebrenicu!
-Srebrenica, lakše se briše!
-Srebrenica, JUST DO IT!
-Srebrenica, imate prijatelje!
Bolest, bolest, bolest! Ovaj pokazni primjer marketinške umobolnosti nam zorno govori kako je kultura sjećanja, od srebreničkog cvijeta, preko posmodernih i upravo morbidnih performansa, konačno spuštena međ’ narod.
Međ’ pumpe, rijaliti starlete i mafijaše. Konačno u marketinškim blagodetima može uživati i čoban i pjevaljka, a bez da se muči i razbija lobanju oko toga, šta je Haris Pašović htio reći kamarom stolica.
Dajte brendiranje genocida širokim narodnim masama, urliče Hifa petrol! Mislite da je to greška, da je kraj, da će mrtvi biti ostavljeni na miru u komemorativnoj tišini. Da nema dalje? A, jok, varate se.
Očekujte uskoro neki rijaliti sa Srebrenicom. Mnogi će se zgroziti, ali zgražavali su se i nad Velikim Bratom i ostalim ublehama identičnog formata, a danas šalju djecu u isti, ne bi li popunili kućni budžet.
Zamislite naslovnicu Sharli Ebdoa sa ovom fotografijom. Pa Bosna bi se na noge digla. Ovo ni francuskim majstorima morbidnog sarkazma ne može pasti na pamet. Ali našim ljudima zato može.
Zamislite kako ispred Aušvica i Mathauzena stoje buvlje tezge, sa suvenirima holokausta. Zamislite kako neko u top šopu prodaje majice sa leševima djece u Jasenovcu, Staroj Gradini i Jadovnu.
E, to što se ne da niti zamisliti, u Bosni je realnost.
Ako vam ništa nije jasno, a vi onda kupite majicu, onako malo strukiranu, da se naglasi brate mili, i muškost i ženskost. Sve sa omiljenim motivom srebreničkim. Jal’ ćete majke nad tabutima, jal ćete suze majke, jal’ ćete supermoderni heštegić #IJASAMIZSREBRENICE, jal’ ćete minimalističku brojku pobijenih, do vas je i do vašeg rafiniranog modnog ukusa.
Cijena sitnica, 25KM i 8372 mrtvih i pobijenih.
Sram vas bilo!
