Kontroverzan, elokventan, ruski igrač – sve te etikete vežu se za Zorana Milanovića, predsjednika Hrvatske. U posljednje dvije godine Bosna i Hercegovina mu je u fokusu. Zbog svojih izjava u kojima problematizuje kvalifikaciju genocida u Srebrenici, podnesena je krivična prijava još prošle godine. Sada traje Milanovićeva prepirka sa majkama Srebrenice.
Sve je počelo sa: “Srbi su mali narod. BiH je Big Shit”. A od prošle godine aktuelno propitivanje kvalifikacije genocida. Na udaru i majke Srebrenice. Iz Tužilaštva potvrđuju da se ispituju izjave Zorana Milanovića.
“I to protiv nekoga ko je nedodirljiv za njih. Meni mogu puvat, kako se kaže u Dalmaciji”, rekao je Zoran Milanović, predsjednik Hrvatske.
Retorika Milanovića analizira se više od 10 godina. 2012. počinje promjena u njegovim nastupima, ističe Dražen Lalić, profesor političke komunikacije. Poznata je tadašnja izjava u kojoj Milanović za Hrvatsku navodi da je “država koja je prepuštena slučaju, slučajna država”. Milanovićevu retoriku Lalić je okarakterisao ekskluzivnom.
“Demokratski politički jezik izražava tolerantan odnos prema suparnicima, a u ekskluzivnom govoru suparnici se doživljavaju kao neprijatelji te je odnos prema njima isključiv, pa i uvredljiv”, navedeno je u jednom dijelu Lalićevog rada.
Na meti Milanovića mnogi. Prije svega premijer Hrvatske Andrej Plenković kojeg naziva “herojskim zecom”. Zatim ministar odbrane Hrvatske Mario Banožić, kao i hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić-Radman. Indirektnu kritiku dao je čak i svojoj ženi koja je poslala e-mail direktorici škole zbog njihovog sina.
“Da je meni mama to napravila kada sam imao 17 godina poludio bih”, rekao je tom prilikom Milanović.
Milanović oscilira, ističu komunikolozi, od agresivnog do šarmantnog. Agresivan kada stvari ne idu u smjeru u kojem on želi. Šarmantan i duhovit kada kontroliše situaciju.
“Ja sam za psihijatrije, ali za šefa klinike”, prokomentarisao je u svom stilu Milanović.
Ironija, latinske izreke, stalne metafore – primjetne su u njegovim govorima. Stručnjaci kažu da je upečatljiv i veliki ego, ali i elokventnost. Profesorica Zarfa Hrnjić Kuduzović smatra da se Milanović ciljano artikulira na takve načine:
“Ne mislim da se radi o gafovima i slučajnostima i da su te izjave ad hoc nego se radi o promišljenoj komunikaciji jer vidimo da to on što govori ne nailazi na posebnu osudu. Možda se ovako analitičari, naučnici oglašavaju, ali što se tiče glasačkog tijela očito da takva retorika prolazi”, pojasnila je komunikologinja Zarfa Hrnjić Kuduzović.
Sa takvom retorikom približio se Miloradu Dodiku. Nacionalni interes – naveo je kao razlog, odnosno borbu za prava Hrvata u BiH.
“Ali u ovoj situaciji Srbi su mi saveznici. Je li to nekome nije jasno?”, upitao je Milanović.
Na njegovoj meti Izetbegović, Džaferović, kao i Komšić koji je nakon pobjede Milanovića poručio da se nada da će Milanović pronaći novi put i snagu da bude drugačiji od svega do sada. Komšić ni slutio nije da će taj “novi put” značiti da Milanović postaje njegov ljuti kritičar. S druge strane, konstantno se, ističu sociolozi, pomjeraju granice prihvatljivog govora.
“Komunicira se nemirnim jezikom, antipacifističkim jezikom, necivilizacijskim jezikom, jezikom vrijeđanja, jezikom dignutog tona, jezikom prijetećeg prsta. Imate sve ono što zdrav razum, hajmo se pozvati na njega, makar se to Hegelu ne sviđalo, sve ono što zdrav razum ne može da prihvati”, mišljenja je sociolog Esad Bajtal.
Ali Milanović u novim političkim odnosima očito da. Koketiranje sa Miloradom Dodikom, kao i nezadovoljstvo statusom Hrvata u BiH, dovelo ga je i do dovođenja u pitanje kvalifikacije genocida. Majke Srebrenice jasne:
“I treba da odgovaraju na bilo kojoj strani ko se nađe, a takve stvari izgovara. On može reći da ne negira genocid, ali sa svojim stavom i sa svojim istupima i svojom retorikom i propagiranjem mržnje podrazumijeva se da negira genocid”, stava je majka Srebrenice Šehida Abdurahmanović.
Zoran Milanović je u isto vrijeme političar sa elitističkim stilom političkog komuniciranja, ali i neko ko dovodi u pitanje pravosnažne presude. Njegov narativ, zaključuju komunikolozi, ogledan je primjer produciranja političkog spektakla. U sve to, dodaju, Milanović ulazi proračunato.
