Dvije godine su prošle od nezapamćenih poplava koje su pogodile Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Hrvatsku, te iza sebe ostavile velike štete, desetine izgubljenih života i nanose mulja i srušenih kuća, piše Anadolu Agency (AA).
Brojna sela u Zeničko-dobojskom kantonu bila su pogođena strašnim poplavama, grad Zenica, kao i ostala mjesta uz rijeku Bosnu: Žepče, Maglaj, Zavidovići.
Brojna sela uništena su klizištima. Vodena buijica i klizišta uzrokovali su jako velike štete na području Topčić Polja, koje je čitavo bilo pod nanosima blata i zemlje, zatim Željeznog Polja, mjesne zajednice sa oko 5.000 stanovnika.
Krajevi nekad poznati po uzgoju maline i drugih poljoprivrednih kultura promijenili su izgled nakon velikih nanosa zemlje, koji do danas nisu sklonjeni.
Dvije rijeke nosile sve pred sobom
U mjestu Čole, nedaleko od ulaza sa magistralnog puta M-17 prema mjestu Željezno Polje, veliki broj kuća uništen je u poplavama i klizištima u maju 2014. godine. U ovom mjestu su se dvije rijeke, pretvorene u bujice, spojile i nosile sve pred sobom i po nekoliko stotina metara. Kuće su ostale zatrpane pod desetak metara materijala, a manji objekti poput štala, garaža i drugih su uništeni, a njihovi ostaci još uvijek zakopani pod slojem zemlje.
Kuća Šehrije Redžić jedna je od onih koje su ostale nakon nanosa bujice u mjestu Čole kod Željeznog Polja. Iako je više od pola kuće bilo zatrpano pod nanosima blata, sa suprugom Hajrudinom uspjela je očistiti i učiniti uslovnom za život. Ipak, kuća počinje pokazivati tragove poplava, pa su zidovi popucali na nekoliko mjesta.
„Nije se puno toga promijenilo. Za jednu od dvije uništene kuće smo dobili sredstva, za drugu nismo. Plašimo se i dalje kada kiša pada, naravno da se plašimo. I sada rijeka nadođe i počne da nosi pred sobom sve. Imamo drveni most i čim malo kiše padne, ona ga podrovi i postane opasno“, izjavila je Redžić.
U razgovoru za AA, prosjetila se noći kada su poplave počele.
„Gdje se neću sjećati, kada smo u pola noći bježali kroz šumu. Imali smo tri krave, sa njima bježali. Grozno je bilo, ali moralo se, šta ćeš, tako je bilo“, rekla je Redžić.
Istakla je i kako se u njenom selu od poplava do danas nije mnogo toga promijenilo.
„Cestu su napravili, nešto malo ceste, nije se moglo proći prije, a sada je bolje. Nije to dovoljno, koliko bi trebalo biti, ali je bolje nego nikako“, objasnila je Redžić.
Ono što ona i suprug žele od pomoći je da im se napravi mostić kojim će sigurno prelaziti preko rijeke.
„Mi sebi pravimo drveni most. Ali kiša je sada padala četiri dana i podrovila ga, nije bilo sigurno. Morali smo staviti potpornje da bi bilo sigurno. Prije smo imali betonski mostić, ali je njega voda odnijela“, rekla je Redžić, dodavši kako im je komisija obračunala oko 100.000 KM štete, ali od toga imaju samo papir, na šta Šehrija dodaje: “Džaba papir kada od toga nemaš ništa.“
Ujedno, to je jedini mostić koji imaju četiri porodice koje tu žive, a drugog načina da pređu rijeku nemaju.
Hajrudin Redžić nije htio stati pred kameru, ali je rekao kako je spreman i on uložiti nešto novca, koliko je u mogućnosti, da napravi taj mostić, ukoliko bi mu još neko pomogao, bilo novčano ili u materijalu. I on pokazuje fotografije poplavljene kuće.
Nekoliko porodica koje su se vratile u selo Čole uspjele su ili obnoviti svoje kuće ili napraviti nove. Dio infrastrukture je popravljen, ali veliki nanosi zemlje su još uvijek prisutni, pa ovaj nekada idilični kraj sada izgleda kao velika kamena pustinja. Mještani se još uvijek boje svake kiše, prisjećajući se maja 2014. godine kada je čitava mjesna zajednica evakuisana, a mnogi izgubili svoje domove i sada žive negdje drugo.
Novo naselje, novi život
Hasan Čolić, iz sela Šahmani kod Željeznog Polja, mjesta koje je bilo među najugroženijim zbog klizišta, sada živi u novom naselju kod Donje Golubinje. Naselje je napravljeno zahvaljujući Caritasu i Vladi Švicarske te općini Žepče. U ovom naselju izgrađeno je 25 kuća, a porodice su uselile krajem prošle godine, kada je u novembru naselje zvanično i otvoreno.
Hasana smo zatekli ispred njegove nove kuće kako igra šah sa unukom. Prisjetio se kako je izgledalo kada je bujica u maju prije dvije godine počela nositi sve.
„Kiše su bile 10-15 dana stalno, svaki dan. Odjednom je navečer počela jaka, velika kiša, a ujutro rano smo vidjeli da je sve krenulo, zemlja je popucala i kuće počele upadati. Nakon toga smo pobjegli u školu gdje smo prenoćili jednu noć, ali je i tu bilo kritično i morali smo dalje bježati. Ja sam pobjegao u Mjestovu Ravan, gdje sam prespavao još jednu noć kod sestrića, ali sam i odatle morao bježati. Tada smo krenuli okolo sa jednim malim traktorom i došli do Golubinje. U Čovama sam sa ženom boravio nekih 18 ili 20 mjeseci”, rekao je Čolić.
Zadovoljan je kućom koju je dobio, ima vodu, struju, kaže da je lijepo napravljena. Istovremeno, žali za svojom kućom u Šahmanima.
„Samo oko kuće sam imao tri duluma zemlje, imao sam kuću na tri sprata. Imao sam garažu, štale, sušare, sve sam imao, i zemlje sam imao jedno 60 ili 70 duluma ukupno, sa šumom, i to mi je sve ostalo“, rekao je Čolić dodavši kako je zadovoljan i novom kućom, ali bi samo volio imati malo više zemlje oko nje.
Poplave u maju 2014. godine počele su nakon jake kiše koja je padala u noći 13. i 14. maja, a Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je stanje prirodne nesreće proglasila 15. maja 2014. godine. Tokom poplava, veliki broj stanovnika bio je evakuisan iz svojih domova, a vodena bujica i klizišta napravili su milionsku štetu na privatnim i javnim objektima.
