Mlada kandidatkinja na lokalnim izborima koji se održavaju 15.11.2020.godine za Općinsko Vijeće grada Visoko, na listi Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine pod rednim brojem 2.
Face.ba odlučio je da predstavi mlade ljude koji su aktivni u politici. Današnji naš sugovornik je Dženeta Uzunalić koja nakon završenog fakulteta političkih nauka UNSA na odsjeku politologije, svoje obrazovanje nastavlja. Uključuje se te postaje učesnik velikog broja seminara, edukacija i konferencija gdje tako unaprijeđuje svoje neformalno obrazovanje. Poseban fokus edukacija su iz oblasti javnog nastupa, borbe sa korupcijom, politički izborni sistem BiH, politički aktivizam i pokretanje incijative, primjene političkog menadžmenta u politici. Liderstva, političke komunikacije EU i vanjske politike.
Trenutno je učenik Akademije političke pismenosti koja je sastastavljena od dvije razine: EU i BiH, koju organizuje švedska ambasada u BiH.
Pasivno se bavi politikom od srednje škole gdje analizira, ističe probleme, bori se svojim glasom za bolju zajednicu. Čekala je svoju priliku. Ozbiljniji pristup događa se 2018. godine tek kada je bila sigurna da sa svojim znanjem i sposobnostima može pridonijeti razvoju zajednice.
Reakcije na rezultate izbora iz 2018. godine su podjeljeni, ako je te godine izlaznost mladih bila jako blizu evropskom prosjeku, smatramo da našoj državi treba mnogo više od prosjeka, šta se treba poboljšati?
Jedan od stereotipa koji prevladava u našem društvu tiče se i (ne)izlaznosti mladih na izbore. Ako pratite istraživanja i statistike koje su njihov rezultat možete vidjeti da u praksi nije tako. Istina je da je učešće mladih blizu, ako ne i jednako evropskom prosjeku. Međutim, to nije dovoljno. Problem je elementarna politička nepismenost mladih pa čak i onih koji su akademski građani ove države. Treba raditi na poboljšavanju organizacije, platformi i sredstava informisanja mladih koja će ih poticati da se interesuju za političke procese. Najvažniji akteri izbornih procesa nedovoljnu pažnju posvećuju ovoj populaciji, gdje u svojim programima jako malo, skoro nikako ne daju prostora u kojem bi se elaborisalo o pitanjima interesantnim za mlade.
Vjeruju li mladi političarima, i zašto bi građani trebali vama dati glas?
Mladi ne vjeruju ni političarima ni sistemu. Prva asocijacija kada u društvu započnete raspravu vezanu za politiku možete dobiti odgovor kako je to samo mlaćenje prazne slame. Što znači da mladi, ne samo da ne vjeruju političarima, ne vjeruju ni da bi u budućnosti moglo doći do nekog napretka.
Pored svog formalnog, ja sam svoje neformalno obrazovanje usmjerila kako bih na dostojanstven način mogla zastupati nečije interese. Neki tek kad sjedu u vijeće uče šta znači i kako se pokreće jedna inicijativa, neki čak za vrijeme svog mandata ne predlože ni jednu, pa im učenje i ne treba. Sramota je da imate vijećnika koji ne zna da nabroji nivoe vlasti u BIH. A takvih je mnogo.
Ono što zaslužuje neko ko vam da svoje povjerenje jeste da ga na dosljedan i kvalitetan način zastupate, uzmajući u obzir sve probleme s kojim se svakodnevno susreće. Veza između onih koji biraju i koji se biraju mora biti primarna zadaća svakog vijećnika.
Jesu li politčari na ovim prostorima skloni autokratkom ili demokratskom načinu vladnja?
Ako uzmemo u obzir da karakteristike autokratskog vladanja oslikavaju postojanja formalnih demokratskih institucija ali ne i demokratskog duha u okviru kojeg se djeluje, onda je jasno da smo bliži autokratiji nego demokratiji. Zar nismo daleko od nezavisnog sudstva, slobode medija, ustava koji ograničava moć vlade i štiti građanska prava?
Pridržavaju li se naši lideri političke kulture, precizno postoji li ona u bh.strankama?
BiH koja na papiru ispunjava uslove demokratskog sistema nema političku elitu koja bi mogla izgraditi obrasce političke kulture. Tu sad treba malo kritikovati i nas građane, koji smo velikim djelom zaslužni za to. Kako kažu, da bismo živjeli u državi sa visokim standardima moramo sami da podignemo standarde po kojim ocjenjujemo političare.
Mi od kafanskog ponašanja u institucijama pravimo satiru i zabavljamo se, a za sve to jako skupo plaćamo. Previše imamo razumijevanja za nekompetentnost, korupciju i samim tim u svemu tome smo saučesnici. Svakodnevno smo svjedoci brutalnih kriminalnih afera i to nije politička kultura koju zaslužuje ovo podneblje, već ona koja nam je nametnuta.
Politička kultura kojoj se treba težiti može se ugledati na onakvu kakva je u Skandinaviji, prvi primjer koji mi pada na pamet upravo je primjer kada je švedska ministarka podnijela ostavku u vladi jer je zloupotrijebila budžetska sredstva pri kupovini toblerone čokolade. Poslije je čak i napisala knjigu o cijelom tom incidentu, možda bi bilo zgodno da je neki od naših političara pročita.
Iskristalisana je činjenica da oni koji troše naše mandate godinama nisu imali težnje za promjenama, nisu dostojanstveno zagovarali naša prava i naše potrebe, te da se to zasigurno neće desiti ni u još jednom mandatu.
Već neko vrijeme u Bosni i Hercegovini, ponajviše u vrijeme izbora javlja se problem koji nije poželjan u modernoj demokratskoj zemlji. Naime prilikom vođenja statistika o participaciji građana u političkoj kulturi uviđa se niska zainteresiranost mladih za politiku. Postoji li riješenje da se to promjeni?
Nedavno je izašla studija u kojoj se prikazalo da je oko 60% mladih nezaposleno, jedan od njih pet čeka posao i do 6, a polovina oko dvije godine. Ja vjerujem da je ta nezainteresovanost rezultat njihovog nezadovoljstva. Kome da vjeruju? Ako na određenoj radnoj poziciji pokažete znanje i vještine, umjesto da vas nagrade obično vas sabotariju.
U ovakvom sistemu kompentenost i znanje nažalost nije potrebno. To su sve stvarni problemi sa kojim se susrećemo, i upotpunosti razumijem tu apolitičnost. Međutim, kroz različite mehanizme treba razvijati osjećaj za društvenu odgovornost svakog od nas. Univerzitet u Sarajevu svake godine iznjedri oko 5.000 diplomanata i magistranata, zamislite šta svaki od njih može uraditi u svojoj branši kako bi se doprinijelo razvitku.
Moramo biti odgovorni prema našim zvanjima, našem uloženom trudu u obrazovanje i nastojati, kao što sam već rekla, da svako u okviru svoje branše učini, ako treba i nadnaravne napore kako bi bilo bolje. Učenje ne prestaje onog momenta kada uzmemo diplomu u ruke, ono tek tad počinje.
Ovo društvo mnogo očekuje od nas. Svaka promjena počinje opismenjavanjem i politika bi trebala biti sporedna profesija svakog od nas, jer na taj način uveliko možemo sabotirati one koje nas prave budalama i neznalicama. Svjedok sam koliko nevladine organizacije ulažu u političko opismenjavanje mladih, programi učešća na takvim edukacijama su potpuno besplatni. Ako političari nemaju volje da se bave nama idemo se mi baviti njima.
Kada ništa ne polazi za rukom, šta je vaša motivacija?
Činjenica je da ne može uvijek ići sve po planu, i da ništa nije savršeno. Jednostavno, kada nešto ne ide najbolje moguće rješenje je da se radi na tome da se to promjeni. Konkretno, kada je politika u pitanju moja motivacija su neznalice u tom poslu, ljudi koji se npr. U 50im godinama odluče iznenada baviti politikom. Vrlo je upitan njihov interes za učešće u svemu tome.
Zbog takvih moramo biti strogi i disciplinovani, nemamo mi mjesta za takav luksuz u našoj politici. Tako da, drugi ljudi su uvijek najbolja motivacija.
Kakvi su planovi, tačnije, program za koji ćete se zalagati ukoliko uđete u Općinsko Vijeće ?
Zajedno sa SDP-om u Visokom radit ću na politikama koje se odnose na privredu i privredne aktivnosti, poticajima i organizaciji poljoprivredne proizvodnje, pitanjima i problemima mladih u Visokom, zdravstva, prostornog uređenja i turizma, radnička prava za koja sam i subjektivno najviše vezana u želji da dođe do što boljih i kvalitetnijih njihovih zastupanja.
Da li je u BiH moguće porijeklo bosansko, razmišljanje o politici – njemačko?
Moguće je ukoliko trenutno imamo jednog bosanskog Maršala koji će napraviti Maršalov plan II za obnovu, ili stroge i mudre makroekonomiste koji su Njemačku nakod Drugog Svjetskog rata digli iz pepela. Ali nam prije svega treba jedna čitava nova plejada političke elite koja će slušati struku. Daleko smo od toga. Ono najviše na čemu zavidim politici Njemačke je Savezni ustavni sud koji ima ulogu posmatrača u donošenju svih zakona.
Činjeica je da mladi ljudi sve češće napuštaju Bosnu i Hercegovinu kako gledate na tu situaciju i smatrate li da se odlazak može za početak smanjiti i kako?
S obzirom na deprimirajuću političku situaciju i utisak mladih da ovdje nema perspektive masovni egzodus u inostrane zemlje se sve više nastavlja. Ono na što nas stručnjaci svakodnevno upozoravaju je da naše društvo rapidno stari i da to može biti pogubno za budući razvoj. Ako jedna mlada i obrazovana osoba svojim odlaskom iz BiH ošteti državu za oko 200.000KM (pomnožite sa brojem onih koji su otišli) ja ne znam kome to može odgovarati. Kome je to u interesu, i zašto su vladajuće elite uopšte operisane i od razgovora o tom problemu, da ne govorimo o nuđenju adekvatnih rješenja? To je dugoročan problem i ne poostoji jednostavno rješenje. Treba se posvetiti razvijanju stambenih politika za mlade, prekvalifikaciji zanimanja u ona koja traži tržište rada, reforma obrazovanja, primjeniti stvarnu kadrovsku politiku institucije isl.
Šta svaka lokalna zajednica mora da ima?
Mi često zanemarujemo ulogu lokalne zajednice u odnosu na državnu politiku. Državna politika je posljedica onog što se dešava na lokalnom nivou. U lokalnim zajednicima se mora fokusirati na vezi između savjeta mjesnih zajednica i predstavnika građana. Tom vezom je moguće u svakom trenutku saznati da li ima porodica koje nemaju sredstava da školuju svoju djecu, da li im je potrebno stambeno zbrinjavanje, uvid u rad područnih ambulanata koje imaju itekako važan značaj za stanovništvo. Participacija građana u politici ne prestaje onog momenta kada izađu sa biračkih mjesta. Lokalna zajednica mora osigurati njihovu participaciju i kroz druge oblike djelovanja. Ja se ne sjećam kada je u Visokom posljedni put bila neka javna rasprava. A to je jedan značajan način na koji se građani moraju uključiti kada je u pitanju donešenje raznih odluka. Npr. Javna rasprava o nacrtu budžeta je prilika da direktno utičete na odabir i predlaganje prioritetnih potreba koje će biti finansirane budžetskih sredstvima.
Smatrate li da političari moraju biti u svakom trenutku dostupni svojim građanima?
U svakom trenutku kada im je potrebno, političar mora biti u službi naroda. Jedna od najvažnijih osobina odgovornog političara je njegova posvećenost prema onim koje zastupa.
U susret novim izborima najavljuju se i nova lica na listama među kandidatima, propagandno se insistira na tvrdnjama kako je potrebna nova energija za promjene. Ipak, svjedoci smo, da u praksi nije tako. Prema dostupnim informacijama, jasno je da se i u ovom izbornom ciklusu (ne)vješto izbjegava dati prilika mladom i obrazovanom kadru.
Ukoliko prođete šta je prvo sto ćete napraviti poslije izbora?
S obzirom na trenutnu situaciju mnogo je stvari koje se trebaju uraditi, i stavljajući jednu od njih na prvo mjesto ne želim umanjiti značaj ostalim planovima. Vjerovatno prvo što bih uradila je otvaranje kancelarije za radnička prava, to su prava koja su najčešće pogođena u našem društvu, a mi kao socijaldemokrate moramo učiniti i ponuditi što više kako bi se tome stalo u kraj. Vraćanje prijenosa sjednica gradskog vijeća na TV je također jedna od prvih stvari za koje ću se zalagati. Ako pričamo da je glavni problem mladih neučestovanje u politici, onda nas vlast mora informisati da bismo učestovali. Nije dovoljan samo jedan siromašni pisani izvještaj sa sjednice da ja znam ko se i na koji način zalaže za moja prava i potrebe.
Koji su principi koji vas vode kroz politiku?
Sloboda, jednakost, solidarnost.
Zašto SDP?
Studirajući i izučavajući različite ideologije politički identifikovala kao socijaldemokrata. Poredeći sa ostalim, smatram da je socijaldemokratija najbolje društveno uređenje u kojem su svi bez obzira na razlike isti. SDP je jedina stranka s kojom dijelim iste svjetonazorske vrijednosti i principe. Jako je bitno da i u politici kao i u životu imate stav od kojeg ne odstupate, moj stav je politika zasnovana na istinskim građanskim i socijaldemokratskim vrijednostima, i od nje neću odustati.
Koji je najveći problem u Bosni i Hercegovini?
Problem u BIH je ovakva politika. Od tog problema počinju svi ostali gdje smo pričajući, neke od njij i navele. Nezaposlenost, opadanje stopa nataliteta, kriza u pravosuđu, odlazak ne samo mladih, već i čitavih porodica i sl.
Nedostatak političke volje za rješavanje gorućih problema, nedostatak i političke elite koja nam nikad nije bila potrebnija su uzročnici svega što nam se dešava. U bilo kom poslu najveću prijetnju za njegovo kvalitetno obavljanje predstavljaju neznalice. Nas neznalice vode i na lokalnom i na državnom nivou. Naravno, nijednu situaciju ne treba uopćavati, pa ni ovu. Imamo mi i izuzetak ljudi koji u politici rade odlčan posao ali je u ovom trenutku potrebno mnogo više ljudi i potrebno je da građani takve prepoznaju.
(Razgovarala: Azra Mustedanagić / Face.ba)
