Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) donio je odluku o apelaciji Demokratske fronte (DF), koja se odnosila na izmjene Izbornog zakona koje je visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini donio na dan izbora 2022. Sud je odbio razmatrati ovu apelaciju, navodeći da DF nije iscrpio sve pravne lijekove u BiH i da je žalba neblagovremena.
Podnosilac zahtjeva, politička stranka DF, žalila se na vremenski period kada su izmjene donesene, navodeći da bi predstavili drugačije liste kandidata da su nova pravila ranije objavljena.
Također su se žalili da pojedini amandmani diskriminišu ljude koji žive u većim kantonima i da je korištenje metode Sainte-Laguë/Webster za raspodjelu mjesta u Domu naroda Parlamenta Federacije rasističko jer svaki konstitutivni narod i kategorija “Ostali” imaju različite količnike ovisno o veličini svake grupe u svakom kantonu.
Ističu i da korištenje najnovijeg popisa stanovništva za raspodjelu mjesta u Domu naroda Parlamenta Federacije, dok se popis stanovništva prije rata još uvijek koristio za raspodjelu drugih mjesta, predstavlja nejednak tretman građana. Konačno, podnosilac zahtjeva se žalio da osporeni amandmani nisu promijenili pravilo prema kojem oni koji pripadaju kategoriji “Ostali” nemaju pravo da se kandiduju za predsjednika ili potpredsjednika Federacije BiH.
Ocjena ESLJP
Govoreći o glavnom prigovoru DF-a, koji se odnosi na vrijeme donošenja osporenih amandmana, ESLJP je naveo da apelaciju neće razmatrati jer je rok istekao.
“Pravilo od četiri mjeseca je pravilo javnog interesa. Sud ima nadležnost da ga primjenjuje po vlastitom nahođenju, čak i ako Vlada nije iznijela taj prigovor. Prije stupanja na snagu Protokola br. 15 uz Konvenciju, član 35 § 1 Konvencije odnosio se na period od šest mjeseci. Član 4 Protokola br. 15 izmijenio je član 35 § 1 kako bi se period smanjio sa šest na četiri mjeseca. Prema prelaznim odredbama Protokola (član 8 § 3), ova izmjena se primjenjuje tek nakon perioda od šest mjeseci nakon stupanja na snagu Protokola (tj. od 1. februara 2022.), kako bi se potencijalnim podnosiocima zahtjeva omogućilo da se u potpunosti upoznaju s novim rokom. Četveromjesečni rok teče od konačne odluke u postupku iscrpljivanja domaćih pravnih sredstava. U slučajevima kada je od početka jasno da podnosilac zahtjeva nema djelotvoran pravni lijek, četveromjesečni rok teče od datuma kada se dogodila radnja na koju se žali ili datuma kada je podnosilac zahtjeva bio direktno pogođen takvom radnjom ili je postao svjestan takve radnje ili je imao saznanje o njenim štetnim posljedicama”, navodi se u odluci ESLJP.
Sud smatra da je četveromjesečni rok počeo teći 2. oktobra 2022. godine, kada je visoki predstavnik nametnuo osporene amandmane, ili, najkasnije, kada su ti amandmani stupili na snagu (2. oktobra 2022. godine u odnosu na amandmane na Ustav Federacije i 8. oktobra 2022. godine u odnosu na amandmane na Izborni zakon – vidi stav 5. gore).
“Podnosilac zahtjeva nije naveo, a kamoli potkrijepio, da je saznao za amandmane ili njihove negativne efekte kasnije. Četveromjesečni rok je stoga istekao najkasnije 8. februara 2023. godine”, navedeno je.
Datum podnošenja zahtjeva je datum poštanskog žiga kada je podnosilac zahtjeva poslao uredno popunjen obrazac zahtjeva Sudu. Što se tiče ovog slučaja, Sud primjećuje da iako obrazac zahtjeva nosi datum 7. februara 2023. godine, koverta u kojoj se nalazio poslana je 10. februara 2023. godine. Stoga bi ovaj posljednji datum trebalo smatrati datumom podnošenja ovog slučaja. To znači da je DF zakasnio dva dana sa slanjem žalbe.
Sud je stoga utvrdio da je žalba neblagovremena te uopšte nije odlučivao o samim navodima iz DF-ove žalbe. Osim toga, utvrdili su da bi žalbu odbacili i da je bila blagovremena, ali zbog toga što DF nije iscrpio sve postojeće pravne lijekove u svojoj državi.
Podnosilac zahtjeva je u svom zahtjevu tvrdio da nije imao na raspolaganju nikakva djelotvorna pravna sredstva na dan podnošenja zahtjeva Sudu. U to vrijeme, tvrdio je da zahtjev za apstraktnu ocjenu ustavnosti koji je podnio lider DF-a Željko Komšić, u svojstvu člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine nije bio podnesen u ime podnosioca zahtjeva DF-a i da nije bio sposoban pružiti pravnu zaštitu u pogledu njegovih pritužbi. Naknadno je u svojim zapažanjima dodao da je ishod tog zahtjeva zaista potvrdio da ustavna apelacija nije ponudila razumne izglede za uspjeh.
“Stoga, ako podnosilac zahtjeva nije imao na raspolaganju nikakva djelotvorna pravna sredstva, kako je tvrdio ova tužba je neblagovremena. Ako je podnosilac zahtjeva imao na raspolaganju djelotvoran domaći pravni lijek, a nije ga iskoristio, kako je Vlada tvrdila, ova tužba je nedopustiva zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih sredstava”, navedeno je.
