“Moja duša i duša vareškog efendije je ista”, “Ja sam Bosanac i Hercegovac”, “Mi smo jedni drugima dati kao dar” – samo su neke izjave koje iz srca daje Fra Mirko Majdandžić, bosanski franjevac, župnik župe u Varešu, koji je danas gostovao u Novom danu.
Na početku gostovanja pitali smo ga zašto ne možemo današnji Dan nezavisnoti slaviti u cijeloj BiH, a on nam je odgovorio: “Možda svi ovu zemlju vole jednako jako, samo pokazujemo na različite načine. Ovaj dan jeste dan neovisnosti, ja sam išao kada je bio referendum glasati da zemlja to bude, ona jeste neovisna. Koliko smo uspjeli unutra da je izgradimo, da bude stvarno zemlja prosperiteta, to je drugo. Jedna od važnih stvari trebala bi biti da mi nađemo konačno u ovoj zemlji način kako iskazati ljubav da jedni druge razumijemo. Kad biste pitali građane, ne političare, vole li ovu zemlju, a vole jer su ostali su ovdje, ne može biti drugačije nego da vole. Nije pošteno tražiti da je onaj drugi voli na moj način”.
Franjevci se često opisiju kao istinski čuvari BiH, njenog blaga i historije, a fra Mirko je to prokomentarisao: “U ljeto ‘91. godine smo imali obljetnicu 700 godina franjevaca u BiH. Mi fratri, smo srećom ili nesrećom, pronašli način kako ćemo preživjeti u BiH i kako ćemo na cijelom prostoru BiH pokazati i zemlji i ljudima da postoji način da se možemo voljeti koliko god bili raznoliki. Ti fratri koji su živjeli u vremenima koji su bili teži nego danas pronašli su način kako živjeti. Trebali bismo da smo svi ljudi, to nam je glavni nazivnik koji nam je isti. Ne bi bio jedan vrt lijep kad bi bila samo jedna vrsta cvijeća”.
Kazao nam je i kako nema nijedne zajednice u kojoj će komšije i susjedi riješiti unutarnje odnose. Istakao je i da jesu važne stvari o kojima se priča na veliko – put u NATO, Evropu, te da je sve to lijepo, ali i da je nevažno dok, kako je naglasio: “Mi ovdje koji živimo u BiH, Srbi, Hrvati, Bošnjaci, ostali, ne sjednemo i kažemo hajdemo naći rješenje, ko će nas razumjeti ako ne mi sami”.
Na pitanje da li ćemo se ikada opametiti je odgovorio: “Nažalost, mi nismo prestali ratovati. ‘92. godine nije bilo ništa ružnije nego što je danas, nažalost, samo je splet okolnosti bio takav da smo pobudalili i uzeli oružje. Mi imamo neovisnu BiH, ali počesto na prostoru gdje sam ja većinski, bih želio da ta BiH bude neovisna od onih drugih i u tome je naš problem. Kad imam pripremu za vjenčanje, obično kažem mladencima da je vrijeme zabavljanja vrijeme udvaranja i prodaje, ali kad ste krenuli zajedno, sad morate tražiti šta onome drugom godi da bi sve uspjelo, šta će tvog partnera učiniti sretnim. Taj korak mi nismo uspjeli napraviti ovdje”.
Pitali smo ga zašto su ljudi izgubili osjećaj da mogu nešto promijeniti, a on nam je rekao: “Vjerovatno ima takvih razmišljanja i ljudi se nauče na minimalac. Ima jedna grčka poslovica koja kaže: ‘Dobro je neprijatelj boljega’. Možda je nekad dobro da ne bude dobro pa da tražiš bolje, a oni koji se ne mogu pomiriti s tim, odoše. Mislim da svaki čovjek ima pravo tražiti sreću, Bog je čovjeka stvorio da bude sretan. Ljudi odu u krajeve gdje je život gori nego ovdje, ali je bolje plaćen. Kad čovjek ode odavdje, bilo bi pošteno prema njemu kad bi mogao sve to izvagati. Šta će njegovo dijete dobiti kad ode tamo, ne samo više novca – ima li onog komšiluka, rahatluka, ima li kad da sjedne naveče – dabogda. Ne može zaraditi ni za 30 godina ono što ostavi ovdje što su njegovi izgradili”.
“Kad bi ljudi u Varešu slušali što im efendija Zubača govori u džamiji, što ja govorim u crkvi, nema šanse da bi došlo do nekakvog sukoba. Oni će čuti što smo im govorili”, naveo je fra Mirko za N1 te dodao:
“Ko je meni brat? Nije meni brat samo Anto nego mi je brat svako ko živi ovdje. Bog nam je dao iste duše i dao nam je da putujemo prema njemu i da ga tražimo”.
