Institucije u BiH imaju više službenih automobila nego trećina manjih opština stanovnika, a na njihovo održavanje i kupovinu samo prošle godine potrošili su 36 miliona KM.
Za razliku od pojedinih političara na Zapadu, u što se mogu ubrojati načelnici, ministri i gradonačelnici koji koriste bicikl kao prevozno sredstvo do posla, u siromašnoj BiH to nije slučaj.
Prema podacima Baze službenih automobila BIRN-a, institucije u Bosni i Hercegovini imaju 3.643 službena automobila, među kojima je najviše putničkih vozila.
S obzirom na to da je prosječna cijena automobila 48.725 KM, prostom računicom dolazimo do brojke od 177,5 miliona KM, koliko vrijede službeni automobili u BiH.
Sudeći po brojkama, na službene automobile u BiH troši se više nego na kulturu, sport i omladinu zajedno, što je, kažu stručnjaci, alarmantno i nemoralno.
TROŠKOVI OD 100 MILIONA KM
Nedavno je jedan od federalnih političara rekao da ukupni troškovi za kupovinu, održavanje i ostala ulaganja u BiH vozne parkove dostižu i do vrtoglave brojke od 100 milona KM godišnje, koliko se, naprimjer, izdvaja za zdravstvo u cijeloj Republici Srpskoj.
Kada su u pitanju pojedinačne institucije, Predsedništvo BiH je institucija s najskupljim voznim parkom među institucijama i javnim kompanijama u BiH čija vrijednost dostiže 2.759.255 KM, objavljeno je u Bazi službenih automobila BIRN-a.
Od 36 automobila u vlasništvu Predsjedništva BiH najskuplja su tri “audija A8”, čija je vrijednost 200.000 KM, 199.890 KM i 183.781 KM ili više od pola miliona KM.
LUKSUZ POJEDINCA
U ovoj godini je 486 institucija u BiH raspisalo 1.232 tendera, od čega 653 za kupovinu novih automobila i 579 za održavanje automobila, a ukupna vrijednost svih tendera je 35 miliona KM.
Mnogo se više daje na luksuz pojedinca, nego na osnovne potrebe građana BiH, a ove brojke iz godine u godinu samo pokazuju da će se ovakav trend i nastaviti, tvrde stručnjaci.
– Imamo takav sistem u kome, s jedne strane, imamo institucije koje su napravljene tako da su im beneficije veće nego što država može da podnese, a s druge strane nikome od funkcionera ne pada na pamet da bilo šta uradi da bi smanjio svoje prihode – objašnjava ekonomski analitičar Zoran Pavlović.
Dodaje da svi funkcioneri maksimalno koriste sva svoja prava, bez obzira što je to u ovoj ekonomskoj situaciji neprihvatljivo.
– Nema čak ni govora da neko napravi ozbiljnu analizu koliko se troši na službene automobile, a koliko na sport i mlade ljude. Jednostavo, oni za tim nemaju potrebu, ne doživljavaju to – objašnjava Pavlović, te dodaje da u svomu ovom veliku ulogu igra i opozicija, koja nije vješta u kontrolama i kritikama.
Pavlović zaključuje da je ovaj problem gotovo nerješiv.
– Troškovi postoje, oni su planirani; jednostavo je tako propisano. Niko ne smanjuje svoje zahtjeve iz budžeta, a budžeti su potrošni i nisu razvojni, što i jeste osnovni problem sa kojim mi u BiH živimo – zaključuje on.
